Što t’je život?

Nedjeljna čitanja nam prikazuju djelovanje 2 različitih žena sličnog materijalnog stanja u drugačijim okolnostima. Reakcija proroka Ilije i Isusova reakcija može nas zbuniti. Stavimo li se u lik žene iz Sarfate, Ilijine riječi bi mogli (premda Ilija nije tako mislio) shvatiti kao: Idi i uradi kako si naumila, ali donesi meni što mi je potrebno pa umrite i ti i tvoj sin. Ilija kao da ne suosjeća s njenom nevoljom.

To isto možemo reći i za Isusa. Evanđelist nas ne obavještava o tome kako je Isus pomogao sirotoj udovici. Isusovo i Ilijino „ne suosjećanje“ imaju dublji razlog.
Ponekad mi očekujemo od Boga da kad-tad tijekom ovog života (pa makar i nakon mnogo godina) stvari nam se poslože, doče sve na svoje. To je slično možda onom razmišljanju kada čujemo svoje bake kad kažu: Što t’je život? Bog ne razmišlja baš tako, što ne znači da On ne želi da nestane materijalnog siromaštva. Bog iskorištava tu situaciju radi većeg dobra. To veće dobro može biti u smislu kako Bog želi veće udijeljeno Mu povjerenje. Ali zašto bi Bog iskorištavao materijalno siromaštvo? Možda zato kako bi nam to bio najlakši put za spasenje naše duše. Postoji opasnost, kao što neki bogatstvo smatraju automatskom ulaznicom za pakao, siromaštvo smatrati automatskom ulaznicom za raj. Ni bogatstvo ni siromaštvo nisu prepreka niti ulaznica u raj. Sve ovisi o tome kako siromaštvo prihvaćamo ili kako se bogatstvom koristimo.
Vrlo je moguće kako je razlog Isusova ne pomaganja sirotoj udovici taj kako bi potaknuo slušatelje na razmišljanje o vječnom životu. Pri tom ne smijemo obezvrijediti, na uštrb vječnog života, ovozemaljski jer i od ovozemaljskog života ovisi naše stanje u nebu. Ono što Bog od nas očekuje jest da svoje patnje pridružimo Kristovim otkupiteljskim patnjama. Možda u ovom životu ne otkrijemo smisao naših patnji, ali u vječnosti će nam imati smisla.

Čitanja trideset i druge nedjelje kroz godinu
Prvo čitanje:
1Kr 17, 10-16
 
Umijesi udovica od šačice brašna kolačić i donije Iliji.
 
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ustade Ilija prorok i krenu u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, Boga tvoga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ’U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.’«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 146, 6c-10
Pripjev:
Hvali, dušo moja, Gospodina!
 
On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Drugo čitanje:
Heb 9, 24-28
 
Krist se jednom prinese da grijehe mnogih ponese.
 
Čitanje Poslanice Hebrejima
Krist doista ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 12, 38-44
 
Ova je sirota udovica ubacila više od svih.
 
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Riječ Gospodnja.