Marvin Hahn: Ljudi u Njemačkoj nemaju jasnu predodžbu o Bosni i Hercegovini

[English version below]

U proteklom razdoblju upoznavali smo vas s volonterima iz Njemačke koji će u Sarajevu boraviti godinu dana, a koji svoj doprinos daju u projektima i aktivnostima Centra za mlade Ivan Pavao II. Jedan od njih je i Marvin Hahn s kojim smo razgovarali o njegovom dosadašnjem boravku u Sarajevu. Njegovo zanimljivo iskustvo i put do Sarajeva, pročitajte u nastavku. 

Za početak možete li nam se predstaviti; iz kojega grada dolazite, čime se bavite?

Zovem se Marvin Hahn i imam 18 godina. Dolazim iz Njemačke, iz grada Chemnitz, koji se nalazi blizu Dresdena i Leipziga. Volontiram u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. zajedno s drugim kolegama volonterima iz moje domovine. u Bosnu i Hercegovinu sam došao nakon završetka srednje škole, što je moja privremena odluka, osim ako ne dođe do nekih promjena.

Preko koje organizacije ste saznali za Centar za mlade te zašto ste odlučili doći volontirati u BiH?

Za Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. sam saznao od organizacije u kojoj volontiram Initiative Christen für Europa iz Dresdena. Upoznao sam prije nekoliko godina jednog volontera u Njemačkoj koji je dolazio u BiH ranije, također kao volonter. Zahvaljujući tome, imao sam priliku čitati o njegovim iskustvima iz BiH. Bio sam jako entuzijastičan zbog širokog spektra njegovih aktivnosti, a iznad svega zbog načina na koji je opisivao svoj život i ljude u Sarajevu. Jedna od stvari koja je također presudila u odluci da dođem u Sarajevo je to da ja zapravo nisam znao mnogo o Bosni i Hercegovini. Ove godine je organizacija u kojoj volontiram, u Dresdenu, poslala mnogo volontera u Španjolsku, Italiju ili Francusku – no, ipak je Bosna i Hercegovina zaintrigirala moju radoznalost kada sam razmišljao gdje ići. Još više me motivirala reakcija mojih prijatelja i poznanika, jer sam po njihovoj reakciji shvatio kako BiH nije najpopularnija za volonterske aktivnosti.

Postoji li nešto što biste posebno htjeli ovdje usavršiti ili naučiti?

Prije svega, volio bih naučiti potpuno novi jezik, te usavršiti moj engleski. Ali to nije sve. Pored toga, volio bih proširiti svoje vidike; bilo kroz učenje povijesti Bosne i Hercegovine i općenito Balkana ili kroz učenje kako oblikovati svoj život u smislu veće samostalnosti. Po mom mišljenju, život u inozemstvu među stranim jezikom i kulturom na duže vrijeme proširuje vidike u svakom smislu; suočavate se s različitim problemima i morate pronaći načine kako ih riješiti. Kada idete u trgovinu ili pekaru morate koristiti novu valutu, učiti nazive proizvoda – tako da je zbunjenost gotovo neizbježna. Volio bih postati opušteniji za određene trenutke u svakodnevnom životu što nije baš slučaj kod kuće u Njemačkoj, dok ovdje prevladava opuštenija atmosfera među društvom.

Kakva ste sliku imali o BiH prije nego ste došli, a kakvu sada?

Kako bi odgovorio na ovo pitanje, prisjetit ću se jedne zanimljive priče. U svibnju ove godine, njemačke novine su izvijestile o nesreći u Berlinu: preko 150 osoba je peklo ovce na ražnju u javnom parku i većina tih ljudi je došla iz BiH. Prvi doživljaj koji sam tada imao je to da je meso u Bosni i Hercegovini jako popularno jelo. Nakon treće porcije ćevapa sam se i sam uvjerio u to. Iskreno, u glavi sam imao samo tri događaja o Sarajevu: ubojstvo iz 1914., Zimske olimpijske igre iz 1984. i opsadu Sarajeva za vrijeme sukoba s početka devedesetih. To su bile moje jedine uspomene s nastave povijesti u školi; sve u svemu, Bosna i Hercegovina mi se činila kao jedna nepoznata zemlja. Inače, pokušao sam ne slušati predrasude kako ne bih bio pristran. U svakom slučaju, ljudi u Bosni i Hercegovini su mnogo spontaniji nego ljudi u Njemačkoj gdje morate isplanirati tjednima unaprijed običnu poslijepodnevnu kavu s prijateljima. Zato imam dojam da su ljudi u Sarajevu otvorenijih vidika, jako srdačni, ali i jako direktni ako se s nečim ne slažu. Zanimljivo je kako mnogo ljudi u Njemačkoj nema jasnu predodžbu o BiH ako dođete u priliku s njima razgovarati o toj temi. Za mnoge od njih ovdje rat još uvijek traje i mnogo ljudi me je pitalo o sigurnosti u Sarajevu prije nego sam pošao ovamo. Naime, ja im mogu reći jedino za brojne kafiće, religijska mjesta i mnogo drugih zanimljivih mjesta.

Kako uspijevate održati kontakte s obitelji i prijateljima?

Održavanje kontakta nije problem jer postoji Skype ili WhatsApp – hvala naprednoj tehnologiji! Na primjer, imam određene dane kada s nekim prijateljima pričam preko Skypea o iskustvima koje doživljavam ovdje.

Što vam nedostaje od kuće?

Do sada – osim obitelji i prijatelja, naravno – ne tako mnogo stvari. Vjerojatno će taj trenutak nedostajanja doći u skorijoj budućnosti, kada će mi nedostajati male stvari. Mislim da ću ovdje naučiti cijeniti i najmanje stvari koje su mi kod kuće možda išle na živce.

I za kraj, sviđa li vam se bosanska kuhinja?

Kao ne-vegetarijancu mogu reći da volim različita jela od mesa u bosanskoj-hercegovačkoj kuhinji! Bosanska kuhinja je odlična! Zato se pitam što nisam probao ćevapčiće, burek ili sudžukice u Njemačkoj ranije. Kao veliki ljubitelj kave, ja se u Bosni osjećam posebno kao kod kuće!

First of all, you can introduce us; from where do you come from, what are you doing?

My name is Marvin Hahn and I’m an 18 years old volunteer from Germany. I’ll work for one year in Sarajevo until September 2019. I was born in Chemnitz, which is a small city near Dresden and Leipzig. I finished the German high school this year and decided to become volunteer in Bosnia and Herzegowina.

Through which organisation did you hear about the center and why did you decide to become volunteer in BiH?

For the first time, I heard about the project in the youth center “Ivan Pavao II“ from my sending organisation “Initiative Christen für Europa“ from Dresden. There was already two or three years ago a German volunteer involved in Sarajevo for one year with the help of these organisation. Fortunately, that is the reason why I was able to read in a short text about his “Bosnian experiences“. Moreover, I was enthusiastic regarding his wide field of activities and, above all, because of the way he described the life and the people in Sarajevo. But in the end it was also decisive for my decision that I didn’t know too much about Bosnia and Herzegowina yet. This year my organisation in Dresden sends many volunteers to Spain, Italy or France – nevertheless, Bosnia aroused my greatest interest. Even because of the reaction of some friends and relatives, I noticed that a voluntary service in Bosnia isn’t a matter of course.

Is there anything you would particularly like to perfect or learn here?

First of all, I would like to learn a completely new language and to improve my English language skills. But that isn’t all. In addition to this, I’m also interested in broadening my own horizon; wether by learning more about the eventful history of Bosnia and the Balkans in general or by learning to shape my own life more independently. In my opinion, living abroad with a foreign language and culture for a longer period of time makes you much more open-minded; you are confronted with completely different problems and need to find an own way of solving them. When you go to the supermarket or to the bakery: a new currency, different names for certain items – confusion is almost inevitable. I would also like to become more flexible for certain moments in everyday life, which is not always the case in Germany.

Which image of BiH did you have before you came here, and which one you have now?

To answer this question, I can resort back to a funny story. In May of these year, German newspapers reported an incident in Berlin: over 150 persons had grilled several sheep in a public park, more than the half of the participants came from Bosnia. Thus the first impression was created that meat is said to be very popular in Bosnia and Herzegowina. At the latest after the third Ćevapčići I felt confirmed. To be honest, I had only three events in my mind about Sarajevo (or Bosnia): the assassination in 1914, the Winter Olympic games in 1984 and the siege of Sarajevo during the Yugoslavian war in the 1990s. These were my only memories from the history lessons; all in all Bosnia and Herzegowina seemed to me like an unknown country. Otherwise I had tried not to listen to prejudices in order not to be biased. In any case, the people in Bosnia and Herzegowina are much more spontaneous than in Germany, where you have to plan weeks in advance for a coffee with friends in the afternoon. Otherwise I feel the people here in Sarajevo as more open-minded, very cordial, but also directly, if they don’t agree with something. Interestingly, many people in Germany don’t have a clear imagination of Bosnia in their heads if you want to talk with them about it. For so many of them, the war has remained in thought; questions about security in Bosnia or wether there’s still war in Sarajevo were therefore often asked before I left Germany. Meanwhile, I can tell them about the numerous coffees, religious sights and other interisting places.

How do you manage to maintain contact with your family and friends?

Staying in touch is no problem because of Skype or WhatsApp – thanks to technology! For instance, I have arranged fixed days with with some friends on which we talk per Skype about the most important things of the last days.

What do you miss from your home?

So far – apart from family and friends, of course – not too much yet. But I just arrived in Sarajevo one month ago. Probably this moment will come in near future, when I’ll miss only a little thing from home. Probably I’ll just start now to appreciate the little things of everyday life in my old homeland which had annoyed me before.

And for the end, do you like the Bosnian cuisine?

As a non-vegetarian I can clearly say that I love the diverse meat dishes of the Bosnian cuisine! Bosanska kuhinja je odlično! Therefore, I ask myself why I haven’t tried Ćevapčići, Burek or Sudzukice in Germany before. As a real coffee lover, I feel especially in Bosnia like at home!

Filipa Lončar