Iskustvo framašice iz Domaljevca sa Europskog susreta mladih u Madridu
Pod sloganom Ne zaboravimo gostoprimstvo, u Madridu u razdoblju od 28. prosinca do 1. siječnja održan je 41. europski Taizé susret koji je okupio oko 20 000 mladih, smještenih u 170 župa. Na ovo Hodočašće povjerenja na zemlji zajedno sa drugim mladima iz Bosne i Hercegovine u prijestolnicu Madrid putovale su i dvije framašice Frame Domaljevac, Ivana Perišić i Ljubica Piljić.
Za vrijeme boravka u Madridu i po povratku u BiH Ivana je napisala tekst o dojmovima iz Madrida i o poukama koje je iz susreta usvojila. Ivanino iskustvo donosimo u tekstu ispod:
„Kažu da nas susret s drugim ljudima čini bogatijima jer otvaramo sebe i puštamo druge u naš život. Zato uvijek trebamo biti otvoreni i iskreni prema sebi i drugima. Kada nešto radimo srcem ne očekujmo ništa zauzvrat i naša nagrada će biti veća i ljepša nego što bismo ju i zamislili. Za Božić sam dobila poklon putovanje na susret mladih Taize zajednice u Madridu. To bi zasigurno mogao biti najdragocjeniji poklon jer mi je on pružio priliku da upoznam ljude s kojima sam povezana na jedan ili drugi način, ljude koji zapravo meni nisu toliko slični, ali ono što ih čini tako posebnim i izuzetnim je radost i vjera koju nose u sebi. Velika je privilegija biti okružen ljudima koji su usmjereni ka vjeri i nekom drugom pogledu na svijet, pogledu izvan zemaljskoga. Na kraju krajeva sve što nas okružuje je zemljasko zato je jako važno da očima spoznamo nešto što se nalazi iznad toga, nešto što se krije u nama i samo se treba probuditi. Velika je količina radosti u nama koju nismo iskoristili, osmijeha kojih nismo podijelili, zagrljaja kojih nismo pružili, ljubavi koje nismo dali, pažnje koju nismo usmjerili. Sve su to skupi darovi, za sreću najskuplji. Te stvari nam novac ne može dati, ali možemo mi pružiti sebi to i puno više neprestanim davanjem sebe za druge, žrtvovanjem koje će donijeti dobro i nama i drugima. Učimo od drugih, kao što smo ovoga puta mogli učiti biti gostoljubljiviji prema primjeru ljudi iz Madrida. Puno je dobrih duša otvorilo sebe, svoj dom i dobru volju da nama ništa ne nedostaje i da se osjećamo prihvaćeno. To je pravi primjer onoga što trebamo slijediti, težiti ka onome što očekujemo, raditi za druge ono što želimo da drugi rade za nas. Ako želimo biti okruženi ljudima koji su veseli, moramo to prvo biti i mi. Ako želimo ljubav, prvo ju moramo pružiti. Ako želimo pažnju moramo ju davati. Ako želimo ljude koji su nasmijani, sretni i ispunjeni, moramo to biti i mi, jer onda i drugima dajemo primjer kojeg mogu slijediti. Nikada ne možemo očekivati nešto što ne dajemo, to je sebično. Sve što želimo neka bude uzajamno, ujedno nam daje i potpuni osjećaj radosti jer i mi možemo biti nečija sreća kao što su drugi naša!“
Ivana Perišić
