Pouzdanje u Božju providnost

Kada sam odgovorio na tvoj poziv, Gospodine, nisam mogao znati što će se on zahtijevati u mračnoj budućnosti; inače bih se morao pobojati za svoju odanost. Unatoč tome ostao sam pun pouzdanja: Što god da mi se dogodi, ti ćeš biti uz mene i pokazivati mi put, hrabriti me, voditi do cilja.

U tvoju odanost nisam mogao posumnjati; moja je odanost krhka, izložena brojnim iskušenjima, dok je tvoja sigurna, postojana, nepokolebljiva. Ti i sam ispunjavaš dužnost što je uključuje tvoj poziv. 

Tvoja vjernost štiti moju i pomaže mi odolijevati teškim iskušenjima i sabrano svladati zle zapreke i vlastitu bespomoćnost. Ti me nikada ne prepuštaš mojoj slabosti; činiš me sve sposobnijim da odano i s rastućom ljubavlju i dalje odgovaram tvom pozivu.

Jean Galot

„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.“ (Mt 7,13)

Smisao vjere očituje se u pouzdanju u Božju providnost. Ne znamo što zahtijeva Gospodinov poziv da ga slijedimo, ali znamo da je to sigurno najispravniji put kojim trebamo ići. Iako je uska staza i trnovita, puna stepenica i prepreka, Gospodin nas podiže da prepreke preskačemo i dođemo do životnoga cilja. U ljudskim teškoćama, ipak ostaje kršćanska nada koja se pouzda u Gospodina koji hrabri, tješi i čuva.
Široka vrata često otvaraju naizgled lakše putove i rješavanje problema, ne traže žrtvu niti odricanje, ne traže ranjena stopala i žuljevite ruke. Sveti papa Ivan Pavao II jednom je rekao: Ne vjerujte lakim rješenjima. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko.
Vjerovati u svjetlost pronađenu kroz tamu – to je kršćanski put.

Priredila: Filipa Lončar