Imati udjela u ljubavi
Riječ koja je izgubila vrijednost.
Ljubav je u svim jezicima riječ koja se najviše zlorabi i iskrivljuje,
riječ koja najviše služi za prikrivanje sumnjivih sadržaja.
najljepša i najplemenitija riječ je obescijenjena.
Postala je ljuskom svega i svačega.
Ljubav kršćanstva stvarateljska je ljubav.
Ona dovodi čovjeka do života, do punoga ljudskog razvitka.
Kad nekoga voliš Božjom ljubavlju, onda je dobro što je on tu.
Ti ga onda činiš novim, i on može rasti cvasti kao cvijet, koji se potpuno širi na sunčevu svjetlu. Ta ljubav nije puki osjećaj, spontani nagon ili sentimentalan prohtjev.
Ona je mnogo više. Ona je sve. Iz staroga prosijava novo, i što je bilo mrtvo, ona vraća u život.
Ljubav u kršćanstvu po svojoj biti znači: imati srca za ljude, sebe dati drugima.
U ekonomiji ove ljubavi pozvani smo dati više nego što posjedujemo. Moramo dati sebe. To je najsmioniji čin ljudskoga srca. Ta ljubav oslobađa čovjeka, oslobađa sputanosti novcem i posjedom, oslobađa zatvorenosti u sama sebe.
Tek ako ljubav prebiva u srcu ljudi, moguće je da ljudi opet osmišljeno govore o Bogu i jedni druge razumiju.
Ljubav u kršćanstvu – krajnje teška zadaća.
Ona nije ni slaba ni slijepa. Ona pretpostavlja stvari koje danas nisu u modi.
Ta ljubav nije nikakva luksuzna roba za nježne ljude i nemoćne tipove.
Imati udjela u radosti, u trpljenju i brigama drugih, svaki dan iznova, makar to u svagdašnjem ophođenju bilo strahovito teško, sačuvati poštovanje i simpatiju.
Ljubav u kršćanstvu, to je Božja ljubav, koja želi postati čovjekom u čovjeku.
Phil Bosmans
