Odgoj mladih u vjeri
Kršćanski život podrazumijeva stalni rast i razvoj u duhu vjere, put prema konačnom cilju u vječnosti živeći po Božjim zapovijedima. U mislima, riječima i djelima jednog kršćanina treba vladati zakon Božje ljubavi, milosrđa i opraštanja. Današnji (katolički) svijet često zaboravlja na zakone ljubavi koje pronalazimo u Svetom pismu, život se usmjerava na sreću, zadovoljstvo i uspjeh, a duhovna dimenzija često biva zanemarena, kako od odraslih i roditelja, tako i mladih i djece. Što Crkva danas treba činiti po pitanju odgoja mladih?
Kada kažemo Crkva, pri tom se misli i na obitelj – temelj, Crkvu u malom. Danas je katehetsko djelovanje crkve usmjereno prema mogućnostima i potrebama pojedinih životnih dobi. Kada govorimo o mladima, u središtu katehetskog odgoja treba biti Krist iz Evanđelja. Ako mladi uče od Krista kroz katehezu u Crkvi, a napose u obitelji, onda će život usklađivati prema Božjim zakonima. Tri temeljna područja djelovanja koja su važna za odgoj djece i mladih su škola, obitelj i crkva. To su mjesta gdje se uče temelji vjere, koji bi, ako je odgoj čvrst, trebali nadograđivati vjersku formaciju i razvoj. Na odgoj utječe i današnje društvo te okolina. Čovjek se često poistovjećuje i identificira s većinom koja ga okružuje. Sigurno je teže biti kršćanin u mjestu gdje prevladava neka druga religija ili tradicija. Zato je tu važna uloga obitelji i odgojno-obrazovnih ustanova koje pružaju rast u vjeri za mlade. Stara izreka kaže da odgoj dolazi iz kuće te da nijedna ustanova ne može nadoknaditi ono što roditeljski dom može pružiti djetetu. Način roditeljstva oblikuje život djeteta od samih početaka i utječe na njegov daljnji razvoj. Tradicionalno gledajući, majka je oduvijek bila ta koja brižno i pažljivo provodi svaki trenutak s djetetom pazeći da je sve u redu. Otac je oduvijek bio onaj koji se brinuo za obitelj, radio kako bi osigurao osnovne uvjete, ali zbog toga je bio i često odsutan. Danas su odnosi unutar obitelji drugačiji jer je novo vrijeme donijelo i promjene. Sada često i majka radi i zarađuje, čime i ona postaje hraniteljica obitelji. Ponekad otac provodi više vremena s djecom nego majka, čime se i njega doživljava kao brižnoga i posvećenoga.
No ono što je važno reći i zapamtiti leži u činjenici da je prisutnost obaju roditelja u životu djeteta nužna za normalan i dobar odgoj jer i otac i majka svojim primjerom dijete uče različite stvari koje su jednako važne. Na koncu možemo zaključiti kako je odgajanje djeteta i mladih najzahtjevnije ali i jedno od najljepših blagoslova koje je Bog mogao dati čovjeku. Roditelji u odgoju nisu sami, oni su Božji suradnici kojima su djeca darovana. Za njih su tu da ih podignu, odgoje i formiraju, a onda puste u život. Škola, obitelj i crkva trebaju biti i dati primjer djeci i mladima te uvijek imati na umu Boga i njegovu ljubav kao glavni resurs iz kojega će djeca učiti živjeti.
Filipa Lončar
