Čista srijeda – Postiti i/li ne mrsiti?
Korizma, kao četrdesetodnevno liturgijsko vrijeme koje nas uvodi u proslavu misterija našega otkupljenja – muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, započinje Čistom srijedom ili Pepelnicom (srijeda, 26. veljače 2020.).
Ovim danom vjernici izvanjskim obredom posipanja pepelom svjedoče unutarnju želju za obraćenjem i spremnost vršiti duhovna i tjelesna djela milosrđa, kao izraz kršćanske ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nadahnjujući se životom Isusa Krista koji je prošao zemljom čineći dobro (usp. Dj 10,38), odricanjem odlučuju krotiti vlastitu sebičnost, molitvom čistiti misli i riječi, te dobrim djelima, poput Veronike i Šimuna Cirenca biti oslonac, ne samo najpotrebnijima, nego i najbližima.
Post i/li nemrs – pomoć ili odmoć kroz korizmu?
Početak korizmenog vremena – Čista srijeda, kao i Veliki Petak, pozivaju nas na post i nemrs. Ne mrsiti znači ne jesti meso a na to su pozvani svi oni koji su navršili četrnaest godina života. Post uključuje nemrs, a podrazumijeva i samo jedan obrok do sitosti dnevno. Obvezuje sve one koji su navršili osamnaestu godinu života pa sve do šezdesete godine. Naravno, iznimke su bolesnici, trudnice, dojilje, kao i oni koji se bave teškim fizičkim poslom, te su sukladno tome dužni razborito skrbiti o svom zdravlju.
Ljekovitost posta i/li nemrsa
Post i/li nemrs nisu dijeta koja nam pomaže da usavršimo tjelesnu liniju do ljetnih dana. Naprotiv, uzdržavanje od hrane nam pomaže da čisteći tijelo, pročistimo duh, nadiđemo sebičnost i postanemo osjetljivi za potrebe bližnjih. Pored duhovne, post ima i socijalnu dimenziju jer svrha odricanja nije da odrečenim ispunimo neke svoje neostvarene želje, nego da odgovorimo na tuđe potrebe.
Ako se odreknem popodnevne kave, neka taj novčić omogući sendvič siromahu.
Ako odlučim pješačiti nekoliko tramvajskih stanica, neka ta neiskorištena karta bude moj dar za najpotrebnije.
Ako odlučim izmoliti molitvu Očenaša neka ona bude zahvala, darovana za bližnje, oca, majku, prijatelje.
Ako odlučim duhovno rasti i produbiti svoj odnos s Gospodinom, neka on bude i sakramentalno opečaćen – kroz ispovijed i sudjelovanje na euharistijskom slavlju. Također, u pobožnosti križnog puta ući ćemo u tajnu Božje ljubavi prema svakom čovjeku, bez obzira koliko ga breme grijeha pritiskalo.
Neka nam svima ovaj korizmeni hod bude plodonosan jer bez iskustva križa nema ni radosti Uskrsa.
s. Marija Izabela Đaković
(Fotografija: Unsplash)