Tjedan nad tjednima – Veliki tjedan
Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica nije samo razmatranje posljednjeg tjedna Isusovog života. Ona je priprema svačijeg srca na agoniju Njegove muke, ali i na radost Njegovog uskrsnuća, čiji smo nekoć postali dionici.
Jučerašnji liturgijski spomen Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem uveo nas je u Veliki tjedan, čije je srce vazmeno trodnevlje – Njegova muka, smrt i uskrsnuće. Događaj je to koji se dade naslutiti još u starozavjetnim redcima proroka Zaharije u kojima, pišući o Mesiji, ističe da je on uistinu kralj, pravičan i pobjedonosan, ali nadasve ponizan (usp. Zah 9,9). Neki će teolozi istaknuti da je upravo magarac na kojemu je pobjedonosno ušao među svjetinu simbol te poniznosti, kao životinja koja ga je grijala nakon rođenja u Betlehemu, nosila u Egipat, uvela u Jeruzalem, te prema jednom starokršćanskom apokrifu, pratila sve do Kalvarije. Da je poniznost preduvjet da se dođe k Bogu, potvrđuje i čovjek britka jezika i zlatna pera, sv. Augustin kad piše: “Da dostigneš istinu, ne biraj drugoga puta od onoga što ga odabra onaj koji je kao Bog vidio slaboću naših koraka. Prvi je put poniznost; drugi, poniznost; treći, poniznost. I koliko bi me puta pitao, uvijek bih ti tako odgovorio.” Uistinu, poniznost je Put do Istine koja je Život.
S druge strane, još jedan simbol koji je neizostavan u evanđeoskim čitanjima o ovom samom događaju jest maslina, odnosno maslinova grančica. U Starom Zavjetu maslinovu grančicu donijela je golubica koju je Noa pustio, tražeći i nadajući se pronalasku kopna. Bila je znak pomirenja Boga i čovjeka. U Novom Zavjetu Isus je započeo svoj ‘put križa’, put otkupljenja čovjeka od grijeha, moleći se na Maslinskoj gori, a prije toga ušao je i u Jeruzalem i bio dočekan s mnoštvom palminih i drugih grančica. Palmine nas upućuje na plod, čijim su uljem pomazivali svećenike, kraljeve i proroke, a one druge na novi, probuđeni život.
Čitajući i simbolički dekodirajući evanđeoske tekstove koji nas uvode u tjedan nad tjednima, jedini od 53 tjedna u kalendarskoj godini koji se naziva Velikim, postaje nam jasno da ulazimo u otajstvo spasenja koje ne možemo intelektualno pojmiti i logički pojasniti, nego samo srcem vjerovati da je svatko od nas, usprkos svojoj ljudskoj ograničenosti i grješnosti, bio i ostao vrijedan ljubavi Božje koja se dala utjeloviti i razapeti, kako bi nam, uskrsnuvši, podarila život vječni.
Zato neka nam je blagoslovljen i plodonosan ovotjedni hod za Kristom, kako bismo dublje proniknuli u otajstvo našega spasenja.
s. M. Izabela Đaković, MVZ
