Tri Sokratova sita

Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.

– Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj…

– Stani! – prekine ga filozof – Jesi li ono što mi kaniš reći procijedio kroz tri cjedila?

– Tri cjedila? – začudi se čovjek.

– Da, prijatelju moj, tri cjedila! Prvo je cjedilo istine. Jesi li provjerio je li ono što mi želiš ispričati istinito?

– Nisam, čuo sam da ljudi o tome govore…

– Pa dobro prijatelju, sigurno si onda to procijedio kroz drugo cjedilo – a to je cjedilo dobrote. Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati, makar i nije sigurno je li sve istinito?

– Ne – odgovori čovjek, oklijevajući – ne radi se ni o čemu dobromu. Baš naprotiv…

– Hm! – prekine ga mudrac – pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li korisno to što mi želiš ispričati?

– Pa… Nije baš!

– U redu – reče mudrac – ako ono što mi želiš ispričati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!

Napisao: Platon, prije 2 500 god

Iz Biblije: “Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti.” (Jak 3,5-8).