Živjeti obnovljenim srcem, ljubavlju koja se dariva i koja svakomu želi dobro
Povodom Međunarodnog dana volontera, koji se obilježava 5. prosinca, razgovarali smo s dugogodišnjim animatorima instruktorima u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. Matejem Dužnovićem iz Vareša i Ivom Petrušić iz Guče Gore. Oboje su vijećnici u Vijeću za mlade Vrhbosanske nadbiskupije u ime dekanata iz kojih dolaze. Još od srednjoškolskih dana svoje slobodno vrijeme rado darivaju drugima kroz volonterski rad, osobito rad na pripremi i realizaciji aktivnosti za djecu i mlade. Upravo ih je to usmjerilo i prilikom odabira vlastitog zvanja i zanimanja te su oboje danas studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Iva je studentica druge godine na Odsjeku za psihologiju, dok je Matej student prve godine Odsjeka za pedagogiju.
1. Koja je vaša osobna definicija volonterizma?
Matej: Volonterizam je dobrovoljni rad za koji ne primamo materijalnu naknadu. Da bi netko postao volonterom, trebao bi proći sam kroz proces formiranja, odnosno izgrađivanja i oblikovanja vlastitog ljudskog bića, sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim i radnim osobinama. Primarna zadaća volontera je prenošenje prethodno stečenih znanja na polaznike, odnosno sudionike volonterske akcije, kako bismo ih osnažili za životne prilike.
Iva: Volonterizam bih definirala kao aktivnost nesebičnog dijeljenja vlastitih dobara s ciljem izgradnje boljeg svijeta malim koracima.
2. Kada ste počeli volontirati i što vas je potaknulo da nastavite svoje vrijeme posvećivati drugima, kroz volontiranje?
Matej: Svoje volonterske dane sam započeo prije četiri godine. Tada sam još uvijek bio učenik Katoličkog školskog centra Sv. Josip u Sarajevu, te sam tako i čuo za Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. Prvi put sam zakoračio u prostorije Centra preko programa Mladi za mlade, kada sam postao animatorom. I tako počinje moje volontiranje u Centru za mlade, kroz različite projekte, u kojima sam imao priliku raditi s mladima. Moj pokretač za sudjelovanje u volonterskim akcijama je feedback, odnosno povratna informcija koju mi sudionici radionica daju. Evaluacija svake radionice mi je jako bitna, jer mi kroz nju sudionici pokažu što sam im prenio tijekom susreta i kakvo je moje cjelokupno zalaganje bilo tijekom druženja. Svakom novom radionicom obogaćujem samog sebe jer tijekom interakcije sa sudionicima stječem dodatna znanja i vještine. A evo, svakako, stječem i iskustvo za buduće zvanje pedagoga.
Iva: Volontirati sam počela još kao framašica u Gučoj Gori krajem osnovne škole u raznim humanitranim akcijama te sam kroz srednju školu nastavila volonterski djelovati kroz Sekciju animatora i volontera pri Katoličkom školskom centru Petar Barbarić u Travniku, ali i razne projekte Centra za mlade. Najveći motiv za moj volonterski rad je zahvalnost drugih ljudi kojima, meni naizgled, nevažne sitnice mijenjaju život na bolje.
3. Po vašem mišljenju, koje su koristi volonterizma za osobni razvoj mlade osobe?
Matej: Meni osobno, volontiranje u Centru za mlade pomoglo je u poboljšanju izražavanja i slobodnijeg govora. Inače sam bio šutljiva osoba, razgovarao samo kad bih morao i volio zatvorena pitanja. Kroz volonterski angažman u radu s mladima, bio sam često „isprovociran“ temama i pitanjima, tako da sam se polako uključivao u diskusije te na taj način oslobodio u razgovoru. Osim toga, uvidio sam da projekt koordinatori u Centru za mlade mogu pomoći u razvoju i usavršavanju talenata i vještina te da prepoznaju potencijal kod mladih i uključuju ih u određene projekte koje Centar realizira.
Iva: Volonterizam uvelike doprinosi razvoju mlade osobe jer, kroz prijateljstva i iskustva drugih, ima priliku proširiti vlastite vidike, iskristalizirati svoje talente i životne ciljeve te uvidjeti da kao pojedinac vrijedi i može puno toga.
4. Kako volontiranje može pridonijeti profesionalnoj nadogradnji mladih?
Matej: Volontiranje u Centru za mlade je bio jedan od čimbenika koji je utjecao na izbor mog zanimanja. Ove godine sam upisan kao student prve godine Odsjeka za pedagogiju. Kroz volontiranje u različitim projektima, imao sam priliku uvidjeti različite mogućnosti za nova iskustva. Uvidio sam da je život raznovrstan, a ljudi različiti. Stoga mislim da volonterizam zaista pomaže pojedincima u izboru životnih puteva, odnosno životnog poziva.
Iva: Iz svog osobno iskustva mogu posvjedočiti da se kroz volonterizam možemo osloboditi raznih strahove, razviti svoje komunikacijske vještine, naučiti se timskom radu i organizaciji te se samim tim usmjeriti i na svom profesionalom putu.
5. Što biste poručili vršnjacima, vrijedi li volontirati?
Matej: ,,VolontiRAJ NA ZEMLJI“ su riječi slogana koji Centar za mlade koristi u sklopu projekta 72 sata bez kompromisa. Stoga je upravo to ono što želim poručiti mladima. Dragi mladi i dragi moji vršnjaci, raj trebamo zaslužiti u svome životnom zalaganju, dok smo na zemlji. Trebamo volontirati, pridonijeti dobrobiti nečijeg života i pomoći ljudima koji su u potrebi. Prilikom pomoći, ne smijem misliti o honorarnoj ili nekoj drugoj naknadi. Raj ćemo steći poniznim i žrtvovanim radom na ovoj zemlji. Kada bi nam netko ponudio 86 400 KM da odradimo nešto, svi bismo pristali i odradili zadatak! A Bog nam svaki dan daje 86 400 sekundi kao plaću i priliku da nekomu pomognemo, nekome učinimo dobro djelo te tako ispunimo zadaću i približimo se našem kršćanskom pozivu, a to je: ,,Živjeti obnovljenim srcem, ljubavlju koja se dariva i koja svakomu želi dobro“.
Iva: Definitivo vrijedi volontirati. Kroz volonterizam, kao mlada osoba ostvarujete cjeloživotna prijateljstva, predivne uspomene, upoznajete svoju zemlju i, što je najvažnije, uviđate da vaš rad čini druge ljude sretnima, da kao pojedinac ostavljate trag i malim koracima ovaj svijet činite boljim mjestom za život.
Razgovarala: Marija Puljić
