Održana duhovna obnova animatora u Sarajevu

Duhovna obnova animatora programa „Mladi za mlade“ se održala od 17. do 19. prosinca, a predvodio ju je don Ivan Dragičević, pastoralni suradnih u Centru za mlade.

Prvi dan duhovne obnove započeo je radionicom pod nazivom „Animator – mladić/djevojka  na putu svetosti“ ,  gdje je don Ivan govorio kako svetost nije nešto daleko, nego svakodnevni poziv kršćanina. Drugi dan duhovne obnove  u prvom predavanju „Animator – pozvan na obraćenje“  don Ivan je govorio  kako animatori trebaju biti svjesni i slobodni, pokušati se otrgnuti lošem i spoznati ono što je dobro u životu svakoga od nas, to je pokušao približiti životom Svete Marije Magdalene, koja je imala sve u svom životu, a ipak je svoj život predala Isus i slijedila njegovu Istinu. Po njenom primjeru se trebamo voditi i odricati svega što nam može kvariti dušu te naučiti da je sve na ovom svijetu prolazno, osim prave Istine, zaključili su sudionici.

Iduća radinica bila je „Animator propovjednik“, kao i tijekom prošle radionice, don Ivan je temu pokušao približiti primjerom nekog od velikih svetaca, ovaj put likom i djelom  Svetog Pavla. On je bio čovjek koji je prvotno progonio kršćane, ali ga je Bog odabarao i poslao širiti vjeru. On nam je primjer kako i kod prividno loših ljudi, uvijek postoji potencijal dobra. Trebamo biti sposobni u svemu lošem što nam se dogoditi, pronaći dobro, ako ništa naučiti novu lekciju, zaključio je don Ivan.

 Posljednja radionica trećeg dana duhovne obnove bila je „Animator – dragocjen u Božjim očima“. Animator ili ne, svaki čovjek je dragocjen, svaki čovjek zaslužuje život i sreću, svaki čovjek zaslužuje da ga se voli i da bude poštovan, bile su niti voditelje ove radionice. Dragocjen znači nešto neprocjenjivo, Bog nas je izabrao da baš u ovom trenutku budemo na baš ovom mjestu. Svi na svoj način imamo mane i vrline. Takvi kakvi jesmo, posebni smo. Biti vrijedan, biti dragocjen to je ono što jest svatko od nas, bez ikakve sumnje. Nikad se ne smijemo umoriti činiti dobro, pogotovo prema drugim ljudima i prema našim bližnjima.

Ova duhovna obnova bila je iskustvo koje nas je najviše potaknulo raditi na nama samima. Nikad ne trebamo prestati pokušavati biti bolji, ispravljati naše greške, ali i kad ih napravimo, ne osuđivati sebe, već ih oprostiti i potruditi se napredovati, ne činiti ih u budućnosti. Rad na sebi uvijek se isplati, koliko god on težak bio.

Maria Petrović