Dobro samo po sebi nema uspjeha, ako se ne poduzmu odlučni koraci, dok je za zlo drugačije, samo malim raspirivanjem vatre zloga dobivaju se nemilosrdni učinci. Zlo se nemilosrdno širi kada je pod utjecajem ljudi koji su ga spremni širiti i sijati njegove plodove na razne strane.
Ovih dana vidimo Europu koja u čudu gleda nemile scene koje se događaju unutar njenog okrilja, razaraju se njezini gradovi, ruše se njezine institucije i ubijaju se njezini žitelji. Majka Europa ostaje nemoćna i siromašna gledajući kako je razaraju i kako zlo umeću unutar njezine biti. Sve se činilo, kako je Zapad sazrio i kako je došlo vrijeme kada je previše primitivno i naivno posezati za hladnim i vatrenim oružjem u svijetu visoke kulture, akademskoga obrazovanja i uznapredovale civilizacije. Činilo se kako je Europa u svijetu cjelokupne civilizacije dosegnula jednu nevjerojatnu stvarnost. Stvarnost koja uključuje rješavanje problema među zemljama, društvom i pojedincima na osnovu verbalne komunikacije, elokvencije i dogovora. Dogovora koji bi uključivao prava svake osobe, mišljenja i stava, ako ne dira prava drugoga. Naravno, i ta prava uključivala bi jedan visok stupanj ne samo tolerancije, nego i liberalnih pogleda koja su, istina, često išla u krajnosti. Sve bi se to odnosilo na prava cjelokupne populacije Europe, ali i svijeta, čak se i u pravima radnika išlo do jedne visoke granice. Granice koja je uključivala potpuna prava radnika, njihove povlastice, ali i obveza, kako pojedinca prema poslodavcu, tako i poslodavca prema pojedincu. Brojna dobra Europa je iz svoje biti izvukla promatrajući svijet oko sebe: od slobode ispovijedanja vlastite vjere, slobode govora do demokracije koja bi bila princip većine. Sve su to principi na kojima se zasniva EU i današnja moderna Europa.
Upravo je iz ovih razloga brojnim Europljanima, ali i ljudima širom svijeta s čudom osvanulo jutro 24. veljače kada je predsjednik Rusije objavio invaziju na Ukrajinu. Iako se sve činilo kao privid, iz ove perspektive znamo da se radilo o pravom početku rata. Kako je to moguće u današnjoj modernoj Europi?! Teško je dati razuman odgovor, u vremenu kada se problemi rješavaju normalnom komunikacijom, sporovi među državama u konferencijskim salama, a nesporazumi visokoga ranga bilateralnim putovima. Sve je to „palo u vodu“.
Iako znamo da je Europa u XX. stoljeću prošla dva krvava obračuna koja nisu dovela do dobra, naprotiv. Iako znamo da je političar Robert Schuman imao 1950. genijalnu ideju u kojoj bi Zapadna Njemačka i Francuska surađivale u područjima ugljena i čelika kako više ne bi bilo ni pomišljanja na rat. Zajednice koja je diplomatskim putem i izvrsnom idejom rasla u veliki projekt koji se naziva EU i današnja moderna Europa, a sve s ciljem poboljšanja životnoga standarda i očuvanja mira u Europi. Mi se danas nalazimo pred izazovom koji nije trebao ni postojati, izazovom koji prijeti ratom ne samo Ukrajini nego i drugim državama.
Potrebno je poduzeti odlučne korake da se nadiđu problemi koji su trenutnu na stolu. Problemi koji prijete ozbiljnom miru i sigurnosti Europi, ali i svijetu. Rješenje zasigurno nije oružje i rat koji se trenutno još rasplamsava u brojnim gradovima Istočne Europe, gdje ginu ne samo brojni civili nego i brojni mladi vojnici koji zasigurno nisu željeli ovakvu sadašnjost, a i budućnost. Samo jasnim stavom da se ne isplati ratovati i da je rat najprimitivnija opcija, moći ćemo poslati jasnu poruku cijelome svijetu. Mladi ne zaslužuju ovakvu sadašnjost, a još manje neizvjesnu budućnost u porušenim gradovima svoje domovine. Ali ni stari svoju turobnu sudbinu, zar je potrebno da se još raspravlja o neprijateljima, planovima obnove porušenih objekata i načinima izvlačenja iz krize koja je višeslojna? Puno je potrebnije da u miru razmišljamo o stvarnostima koje nas oplemenjuju i koje nas povezuju.
I kako je Europa bila ujedinjena u vrijeme blagostanja, potrebno je da i sada kada neki njeni dijelovi pate, pruže konkretnije korake, kako bi se izbjegla ubijanja i razorna rušenja gradova i mjesta. Samo konkretni koraci polučit će i konkretne plodove, a svima nam je raditi oko dobra, oko zla se nije potrebno previše truditi, ono dolazi samo po sebi. Potrebno je da svi pošaljemo jasnu poruku: Nikada više rata!!
vlč. Ivan Matijević