Za one koji vole, vrijeme ne postoji

Vrijeme je sporo za one koji čekaju.
Vrijeme je brzo za plašljive.
Vrijeme je dugo za one koji tuguju.
Vrijeme je kratko za one koji se raduju.
Za one koji vole, vrijeme ne postoji.

Ovo su stihovi poeme poznatog američkog autora Henry-a van Dyke Jr. U nekim izdanjima ove poeme u zadnjem stihu ne piše kako vrijeme ne postoji, nego kako je vrijeme vječno. Svi mi vjerujemo kako nas naš Stvoritelj voli. U svoj svojoj vječnoj ljubavi tijekom dugih godina pripremao je jedan poseban dar za nas. Sve vrijedne stvari iziskuju određeno vrijeme. Sjetimo se samo Kölnske katedrale koja se gradila oko 600 godina. Ipak, za cjelokupni Božji dar je bilo potrebno još koje stoljeće. Danas, taj dar cjelovito ili dijelom je preveden na više od 3000 jezika. Vrijednost takva dara, Svetog Pisma, je neprocjenjiva – vječna. Za taj vječni dar papa Franjo je odredio od 2019., na treću nedjelju kroz godinu, svečano slaviti kako bi se vjernicima konkretnim bogoslužnim činima zorno pokazala vrijednost Božje riječi. Kada se koristimo tim darom onda doista možemo osjetiti kako vrijeme ne postoji, kao da smo već u vječnosti. Na jedan zanimljiv način i liturgijska čitanja ove nedjelje u Prvoj poslanici Korinćanima govori o prolaznosti vremena. Sv. Pavao ju povezuje s obličjem svijeta. U ovom kontekstu bih rekao kako obličje po svojoj definiciji više upućuje na ukupnost oblika od kojeg je stvoren ovaj svijet sa svojim pojavama u njemu. Stoljećima ono početno obličje svijeta, kojeg je utemeljio Stvoritelj, je urušavano a ne postoje ni indikacije kako to neće prestati u budućnosti. Od istočnog grijeha to narušavanje obličja svijeta sve više uzima maha. U tom kontekstu sv. Pavao nas upozorava na vrjednije stvari, na vječne stvari. Prvotno zamišljeno obličje svijeta možemo upravo tražiti u vječnim stvarima. U tu svrhu posegnimo za Svetim Pismom i doživimo vječnost.

Prvo čitanje: Jon 3,1-5.10

Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.«

Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 25,4b-7bc.8-9
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me jer ti si Bog, moj Spasitelj! Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, Gospodine! Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.

Drugo čitanje: 1Kor 7,29-31

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 1,14-20

Čitanje svetog Evanđelja po Marku Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Riječ Gospodnja.