Volontiranje i kako nas Bog ljubi?
Volonterska akcije 72 sata bez kompromisa koja je u Bosni i Hercegovini službeno započela 2009. godine, a koja se i ove godine održava pod geslom volontiRAJ NA ZEMLJI, 1 000 volontera iz cijele Bosne i Hercegovine sudjeluje na 60 raznih ekoloških, humanitarnih, kreativnih, karitativnih i duhovnih projekata.
O važnosti volontiranja, ali o tome kako nas Bog ljudi pročitajte u razmišljanju don Mislava Antona Botice, pastoralnog suradnika Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.
Bog je ljubav, a ta ljubav je besplatna “bez naknade”.
Htio bih istaknuti dva načina (vjerujem da nisu jedina) na koje nas volontiranje može približiti Bogu: Jedan je upoznavanje načina na koji nas Bog ljubi; drugi je susret sa Kristom preko ljudi kojima služimo.
U zakonu o volontiranju FBiH ono je opisano kao: “dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade pružaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH.”
Usredotočio bih se na dva pojma: dobrovoljno i bez naknade.
Isus u Ivanovom evanđelju kaže svojim učenicima na posljednjoj večeri: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!”
Što je novo u tome da nam Isus zapovijeda ljubav? Kako nam je uopće može zapovjediti? Kako mi netko može zapovjediti što osjećati? Tu ulazi pojam “dobrovoljno” od maloprije: “dobra volja” – htjeti ono što je dobro za drugoga. Drugim riječima Ljubav. Ona nije osjećaj. Osjećaji prate ljubav i to različiti osjećaji ali se ne mogu poistovjetiti s njom. Zato kršćanski volonter može ljubiti bez obzira na to sviđa li mu se posao koji obavlja ili osobe kojima služi. Ljubav ne ovisi o sviđanju, već o tome postoji li volja za dobrom drugoga. Zato se kršćanska ljubav može zapovjediti: jer ona ne ovisi o osjećajima s jedne strane, a s druge strane naš vječni osjećaj sreće ovisi o njoj.
I, da se vratimo, što je novo u Isusovoj zapovijedi ljubavi? Nov je način ljubavi: “…kao što sam ja ljubio vas…” Isus je ljubio nas, kako kaže sv. Pavao – dok bijasmo njegovi neprijatelji – do smrti, i to smrti na križu.
Tu ulazi pojam bez naknade odnosno besplatno. Bog koji nas ljubi upravo kada smo njegovi neprijatelji (kada griješimo) ne očekuje ništa zauzvrat ali se nada. Nada se da ćemo, na našu korist, prepoznati tu ljubav i prionuti uz nju. Bogu mi nismo potrebni ali on je potreban nama. On želi naše dobro, ne jer mora, nego jer je takav.
Bog je ljubav, a ta ljubav je besplatna “bez naknade”. Tako i kršćanski volonter besplatno čini dobro drugima ne nadajući se odatle ničemu (novcu, moći, ugledu, uživanju) jer sva je njegova nada u Bogu.
Jednom mi je jedan svećenik rekao: “Zapamti! U životu ništa nije besplatno! Sve se plaća! Osim dvoje: Ljubavi Božje i Kerygme (navještaja/prenošenja te iste ljubavi).”
Ako smo kada u životu iskusili da nam netko želi bezinteresno dobro do te mjere da ono čak ide protiv njega koji nam želi dobro – onda smo iskusili malo ljubavi Božje. Izgubiti sebe, svoje vrijeme, ne unovčiti ga već potrošiti -“sebi na štetu”- za druge, iz ljubavi prema Isusu Kristu koji se nalazi u drugoj osobi (kakva god bila).
Eto kako možemo volontiranjem otkriti način na koji nas Bog ljubi i kako ga ljubiti u drugima: Bezinteresno činiti dobro.
don Mislav Anton Botice
