Antonia Gašpar: Krist, nada naša

Dragi prijatelju, imam ogromnu želju podijeliti s tobom tajnu koja je promijenila moj život. Čuj mene, tajnu… Ispričavam se. Želim s tobom podijeliti jednu veliku istinu, oslobađajuću u svoj punini. Svaki mladi život nosi svoju priču, napisanu na najoriginalniji način i svaka od njih je posebna i dragocjena, jedinstvena po svom križu i radosti. Znaš i sam da nam stalno govore da danas imamo sve i u odnosu na ranije generacije da do svega možemo doći jednostavno. Predbacuju da smo neodgovorni, nemarljivi i lijeni.

Optužuju za razne stvari kojih sami još ni nismo svjesni. Zaboravljaju da se nosimo s možda najgorom težinom života – težinom lakoće življenja. Ne krivim ih, rasli su u nekom drugom, krvlju obojenom razdoblju i sad su usmjereni na naš bolji život koji je nužno oblikovan baš po njihovim mjerilima. Počeli su me gušiti još dok sam bila malena… 

Ali ne ide mi u glavu kako je to moguće? Tama danas svijetli tolikim sjajem i svi su se naviknuli. Generacija za generacijom ponavlja kako nikada nije bilo gore. Ma daj. Ja te, prijatelju, uvjeravam da uopće nije tako! Ni približno. Ali kako više šutjeti o tomu da nisu svi ljudi isti, da postoje mladi koji žele biti promjena, da postoje ljudi koji se vraćaju kad shvate da im je nešto nenaplaćeno u dućanu, da postoje oni koji se trude živjeti kako On kaže? To što je zlo glasnije ne znači da je jače. (…)

Vidiš, nisam oduvijek ovo što sam sada. Sada sam svjesna da sam ja, prvenstveno Dijete Božje. Ljubljeno Dijete Božje koje je On htio stvoriti baš sada, na ovom području u ovom trenutku, baš ovakvu kakva jesam. No, prije nego sam postala toga svjesna, bijah izgubljena, bijah bez nade…

U jednom trenutku, kad su svi odlučili okrenuti leđa i kad su sve stvari poput lave izbile na površinu vulkana mog mladog života, ostala sam sama. Bez prijatelja, bez dečka, bez iti jednog položenog ispita, s puno obiteljskih problema i s još više rana i ožiljaka. Na rubu svog života, kada sam stvarno bila uvjerena da ništa nema smisla pročitala sam: Molim vas – nikad, nikad ne gubite nadu, ne sumnjajte, ne malakšite i ne dajte se nikad obeshrabriti. Ne bojte se! (Ivan Pavao II.)

Nije me dotaklo. Iskidala sam sličicu na kojoj je pisalo rješenje mojih problema, tajni recept za sreću, istinu koja oslobađa. Tonula sam brzinom olovnog predmeta i dno me snažno privlačilo. Bilo je lako u svemu vidjeti besmisao, samosažalijevati se i tražiti izlike za još veće pogreške. Dotaknuvši dno ostala mi je samo jedna stvar – Krist.

Često smo se družili On i ja, dragi moj prijatelju. Redovito sam ja išla i na svetu misu i ispovijedala se, ali tek na dnu sam Ga prepoznala i od tada Ga se trudim upoznati. Nije baš prijatelj koji ti slatkorječivo ukazuje na tvoje mane. Itekako te zna oboriti svojom Riječju i suočiti te sa samim sobom. Ali uvijek, baš uvijek daje nadu. Nadu za bolje, više i ljepše. Nadu za Vječni život.

Govorili su mi kako neću završiti fakultet ako nemam novca i bogate roditelje. Ponavljah si: Ne sumnjaj, On je nada! Pozdravljam ih dok pišem diplomski rad.

Uvjeravali su me kako ne mogu raditi, volontirati, studirati, putovati i imati vremena za sebe. Ponavljah si: Ne daj se obeshrabriti, On je uz tebe! Smijem se i savjetujem ih kako da to postignu.

Ponavljali su mi kako će moja prošlost oblikovati moju budućnost. Ponavljah si: Ne boj se, samo vjeruj! Iz dana u dan raste moja volja da postanem bolja.

Rekli su da je nemoguće pronaći osobu koja cijeni iste vrijednosti kao i ja i s njom planirati život građen na kršćanskim temeljima. Ponavljah si: Nemoj malaksati, On te čuva! Radosna srca cijenim dar čiste ljubavi koju sam pronašla u predivnom muškarcu.

Prijete mi, ako ne prestanem na glas pričati da je sve moguće ako Mu vjerujemo, da ću završiti tragično, jer o tomu se ne priča. Ponavljam si: Ne sumnjaj, On te vodi! Želim svima, pa i tebi reći da je On stvarno tu, kraj tebe.

Smiju mi se kada kažem da ću pronaći posao tu, bez „veza“ i da neću otići iz svoje domovine. Ponavljam si: U tebe se uzdam, jedina moja nada si Ti! I vjerujem da ću ostati tu i raditi ono što volim.

Izruguju mi se jer vjerujem da je Njegov križ jedina nada uz koju se mogu spasiti. Ali vjeruj mi, On je uistinu moja nada. Razlog zbog kojeg nisam prekinula svoj život kada nikoga nije bilo uz mene. Nada koja je stavljena i u tvoje srce. Nada koja i tebe i mene tjera da živimo i budemo bolji ljudi. Nada koja oslobađa.

Ne dopusti da ti to ukradu! Dragi brate, i ja i ti, i cijela naša generacija, nada smo u Kristovim očima. Imamo priliku promijeniti svijet, prenijeti nadu svim mladima, nemojmo je potrošiti. Jer ti nisi tvoj izgled, ti nisi tvoji strahovi. Ti nisi tvoje ocjene ni tvoji prijatelji. Ti nisi tvoja osamljenost ni tvoja bol. Ti nisi ono što nosiš na sebi ni ono što imaš kod sebe. Ti si puno više od toga. Ti si netko vrijedan da se za tebe umre.

I znaš što? Netko i je umro za tebe. Tebe takvog, kakvim/kakvom se god smatraš. Ti si savršen/a takav kakav jesi! Na kraju, želim ti da tvoja životna priča bude ispisana slovima nade i radosti, ispunjena istinom kao simbolima borbe u Kristovo ime. Istinu ti otkrivam: ti si savršen/a jer je savršena Nada u tebi!

Antonia Gašpar

Osvojeno treće mjesto na natječaju  za najbolji literarni rad na temu gesla jubilarnog 10. Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru – “Krist, nada naša”