FRAMAŠI IZ DOMALJEVACA SUDJELOVALI U DANU MOLITVE I POKORE ZA ŽRTVE NASILJA I ZLORABLJENJA

Domaljevac framaNa želju pape Franje i na poticaj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, framaši župe sv. Ane sudjelovali su u petak, 7. travnja za vrijeme večernje svete mise u Danu molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja.

Duhovni program započeli su Križnim putem za mlade autora vlč. Tomislava Ivančića, nakon čega su nastavili svečanim misnim slavljem. Za vrijeme molitve vjernika, framaši iz Domaljevca izrekli su 11 molitvenih zaziva za sve žrtve nasilja i zlorabljenja da osjete Božju ljubav i blizinu te u Kristu Gospodinu pronađu jakost i utjehu.

Nakon popričesne molitve svi zajedno smo izmolili Molitvu u prigodi Dana zlorabljenja i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja prema molitvi koju je sastavio papa Benedikt XVI. Povodom Dana molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja koji su framaši iz Domaljevca obilježili, framašica Ivana Perišić napisala je i prigodan tekst koji donosimo u cijelosti. 

Znaš li čovječe, koliko je samo duša zadrhtalo u tvojoj blizini, koliko si boli uzrokovao svojim jezikom, djelima i stavovima koje si uzdizao daleko ispred drugih. Zapitaš li se ikad kako je biti žrtva tvojeg nasilja nad drugima, nemoćnijima? Stvoreni smo da budemo različiti, naše razlike u stavovima, izgledu i pristupu jedni drugima nas čine drugačijim, posebnim i samim time što smo posebni sve što jesmo i sve što posjedujemo trebamo koristiti u dobre svrhe.

Dignimo glas protiv nasilja nad drugima, suprotstavimo se, nitko nije dovoljno jak da nas uništi svojim riječima i djelima ako mu to ne dozvolimo, ako znamo tko smo i koliko vrijedimo. Zatvaramo se u sebe i izbjegavamo priznati istinu koja nas prati, okruženi smo svim vrstama nasilja od fizičkog, verbalnog, emocionalnog, seksualnog, kulturnog do ekonomskog. Živimo u sredini gdje je emocionalno, kulturno, fizičko i verbalno nasilje previše prisutno i bit će sve dok ne dignemo glas protiv njega, sve dok se ne usudimo stati uz tolike žrtve koje trpe, a mi ih gledamo i ništa ne poduzimamo. Gdje su nestali osjećaji u tebi prema drugima, gdje ih kriješ? Znaš li koliko zla nanosiš svjesno i nesvjesno? Zapitaj se!

Dovoljno je samo da ti jedna stvar bude na umu, ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi, sve što želiš da drugi čine tebi čini i ti njima. Živimo u svijetu gdje krijemo osjećaje koje gajimo prema drugima, ljubav koju osjećamo, dok se nasilje u svakom smislu prakticira usred bijela dana. Koga se to bojimo? Prvo sami sebe zbog nedostatka samopouzdanja koje nam ne dopušta da se suprotstavimo, a onda se plašimo svih drugih koji nas sputavaju na našem putu. Sve to izgleda teško, a zapravo je stvar vrlo jednostavna, na dohvat ruke. Dovoljne su samo tri riječi, NEĆU VIŠE TAKO, preuzeti stvar u svoje ruke, budi osoba koja će upravljati svojim životom jer nitko drugi nema pravo na to!