Clara Busch: Sarajevo smatram mojim drugim domom
1 godina, 12 mjeseci, 365 dana… Kad sam tek stigla na sarajevski aerodrom i kad sam tek vidjela Sarajevo po pri put, godina dana mi se činila kao nešto predaleko. U početku je sve bilo novo i sve mi je bilo nepoznato, ali sam vrlo brzo uspjela upoznati divno okruženje u kojem sam živjela, ali i sjajne ljude koje sam upoznala još na početku svog boravka u Sarajevu.
Već nakon prvog upoznavanja i orijentacije, vrijeme je veoma brzo teklo i sad mi je teško povjerovati da je došao kraj mojoj volonterskoj godini. Sada kada pogledam natrag, vidim da je moje vrijeme bilo ispunjeno različitim iskustvima, radošću, zabavom, prijateljstvom, ljubavlju i s puno puno inspiracije. Imala sam tu sreću da je moj posao s djecom i s mladima bio jako ugodan i da sam imala priliku povezati se s mladim ljudima različitih godina, te gledati Bosnu i Hercegovinu njihovim očima.
Dok razmišljam o svojoj volonterskoj godini, teško mi je izdvojiti nešto što mi je bilo najbolje, ali sa sigurnošću mogu reći da je rad s mladima definitivno bio najbolje iskustvo koje sam doživjela i proživjela. Naravno da u početku nije uvijek bilo jednostavno. Djeca nisu razumjela kako to da ja njih ne razumijem i naravno da je teško uspostaviti autoritet kad ne možeš tako mnogo reći kako bi te na primjer trogodišnja djevojčica razumjela. Osim toga, trebalo mi je vremena da naučim kako pristupiti djeci i mladima, te kako im se prilagoditi. Ali što sam više vremena provodila u domu za djecu, te u vrtiću učeći djecu njemački, to sam više od njih učila. Razvila sam poseban i meni veoma značajan odnos s djecom bez roditeljskog staranja koja žive u domu.
Za godinu dana smo učili, smijali se, plesali, putovali, razgovarali, čistili, bili kreativni, igrali se i živjeli zajedno; mogu reći da smo se za to vrijeme dosta dobro upoznali. Kad mi je prišlo jedno dijete, zagrlilo me i nazvalo me svojom prijateljicom, kad su mi ispričali svoje osobne priče i kad su mi dopustili da sudjelujem u njihovim igrama i sreći, onda sam shvatila koliko mi znači to vrijeme provedeno s njima, kao što i njima vjerujem znači. Čak i kad sam držala tečaj njemačkog jezika, kao i tečaj engleskog u vrtiću, vidjela sam pozitivne rezultate u svakoj novoj riječi koju bi moji učenici naučili.
Pred kraj moje volonterske godine, dobila sam priliku da sudjelujem u organizaciji ljetnih kampova koje je Centar za mlade organizirao za djecu i mlade. Zahvaljujući velikoj podršci mojih kolega implementirala sam radionice uključujući svoje osobne ideje. Ispostavilo se da je izazov pristupa mladim ljudima bio najbolje iskustvo koje sam stekla iako ne govorim najbolje njihov maternji jezik. Iako sam stekla mnogo pozitivnih iskustava, bilo je tu ponekad i nesporazuma i razočarenja. Ponekad se kultura, očekivanja i stavovi sudaraju, pa nam je onda teško razumjeti jedni druge i u takvoj atmosferi raditi. To se izražavalo posebno zimi, kad bi se grad obojio sivom bojom i prekrio maglom toliko da se ne bi vidio kraj ulice, tada je svima, pa i meni nedostajala motivacija i snaga da bilo što radim.
Ja sam, naime, imala tu sreću da budem okružena dobrim prijateljima i kolegama koji su mi pomogli da izdržim to sivilo i one ponekad malo teže trenutke. Što se tiče ljudi koje sam upoznala u BiH, mogu reći da sam jako zahvalna što sam upoznala toliko različitih i zanimljivih ljudi s kojima sam ostvarila prijateljstva. Oni su mi pomogli da bolje razumijem ovu zemlju, grad i društvo kojim sam bila okružena. Zauvijek ću pamtiti trenutak kad sam prvi put kročila na Ferhadiju i kada sam prošetala starim dijelom grada zadivljena ljepotom. Ovdje sam došla s potpuno nejasnom slikom o ovoj zemlji i o ovom gradu, tako da je svako novo istraživanje bilo posebno uzbudljivo.
Srećom imala sam puno prilika da doživim taj kultni duh grada. Ne mogu izbrojati koliko sam puta otišla s društvom na kavu, koliko puta sam jela pitu i koliko sam se puta popela na Žutu tabiju kako bi uživala u nevjerojatnom pogledu na grad kojeg smatram mojim drugim domom gdje sam podijelila dosta lijepih trenutaka s prijateljima, ponekad uz toplu pizzu. Koliko sam uživala i voljela Sarajevo, jednako toliko sam uživala i u posjeti drugih mjesta, kao i susjednih država u kojima nikada prije nisam bila, a sve to mi je pomoglo da bolje razumijem kulturu, povijest i stanovništvo ove regije.
Kroz ovu godinu dana sam upoznala divne ljude na različitim mjestima s različitim pozadinama i svakome od njih sam jako zahvalna što su bili dijelom moje nevjerojatno posebne i neprocjenjivo vrijedne godine. Hvala vam svima za ovu godinu!!!
Clara Busch, volonterka
