Ognjen Gajić: Animator – to sam pravi ja!
Program Temeljne formacije i specijalizacije animatora – Mladi za mlade, koji već 10 godina realizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II., osim što je donio živost i svježinu župnim zajednicama i školama, prvenstveno je utjecao na živote brojnih mladih osoba koje su otkrile ljepotu zajedništva i dijeljenja znanja, vještina i talenata. O jednom takvom iskustvu, progovorio je i mladi animator Ognjen Gajić, učenik Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku, koji je specijalizaciju animatora prošao upravo ovog ljeta:
Nakon brojnih ljetnih kampova kroz koje sam prošao, ovoga ljeta bio je došao red na onaj najveći od svih – kamp na kojem postajem animator. Kroz protekle radionice, nakon sati provedenih slušajući instruktore, došli smo do praktičnog rada. Trenutka kada svi mi ostvarujemo poziv – poziv kršćanskog animatora.
U tih šest dana zaboraviš postojanje svijeta izvan Radunica, osim kada te mama nazove kako bi pitala: Jesi gladan? U tih šest dana vidiš da Merry Christmas može biti moto ljetnog kampa, da je travnati pod najtvrđa materija poznata u svemiru, te da Antartika nije najhladnije mjesto na svijetu, nego ona prikolica, u hladnim noćima, koja podsjeća na tuš…
No, sve to prestaje biti važno u trenutku kada shvatiš da si iskreno sretan. Sretan jer imaš trideset tri duše koje istinski voliš. Kako vrijeme prolazi, sve manje ti počinje nedostajati onaj tvoj krevet, onaj topli tuš… Zadnju noć, uz zvuke gitare, pucketanje logorske vatre i iskrene riječi koje se prostiru kroz najljepšu zvjezdanu noć ikada, zaboraviš na sve. Tada samo moliš tiho u sebi za još jedan dan, za još jedno druženje.
A onda, nakon svega toga, treba pokazati duh animatora u praksi. Savršen je osjećaj kada zahvaljujući nekom ‘Macstofu’ vodiš mlade kroz igre koje su se prije činile neizvodive, kada kažeš sam sebi : Pa ovo sam ja, ovo sam pravi ja! Shvatiš da je ovo tvoj poziv te da si istinski sretan kad vidiš osmijehe drugih.
Zahvaljujući društvenim mrežama, vidiš kako su animatori iz Vidovica okupili mlade iz svoje župe. Onda na drugoj strani države vidiš Mostar – mlade kako aktivno rade. Onda shvatiš da su naši animatori-instruktori, ne samo probudili u nama trideset tri aktivna animatora, nego su uspjeli ujediniti Vrhbosansku nadbiskupiju s Mostarskom i Banjolučkom biskupijom, koje će međusobno, vjerujem, surađivati dugi niz godina.
