O vodi i prijateljstvu
Za nekoliko dana, Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. proslavlja svoj deseti rođendan. I nije to samo rođendan zgrade od 3 500 metara četvornih, četrdeset projektnih aktivnosti godišnje. To je rođendan svake mlade osobe koja je na bilo koji način bila uključena u rad i djelovanje Centra za mlade Ivan Pavao II. Tijekom deset godina, kroz Centar je prošlo stotine tisuća mladih koji su se radeći u Centru zadržali kraće, duže, ali bilo kako ostavili svoj pečat i sebe u dio svega onoga što jeste Centar za mlade Ivan Pavao II.
Ana Jugo i Ivan Sović, bivši su djelatnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. koji se i danas na bilo koji način trude ostati uključeni u rad i djelovanje Centra za mlade, usprkos činjenici da ih od Sarajeva dijeli milijun kilometara. Prije nekoliko dana, njih dvoje susreli su se kako bi razgovarali o životu, ali i onome što ih veže- Centru za mlade Ivan Pavao II.
Na našu adresu stigla je odlična priče koju je napisala Ana Jugo o njihovom zajedničkom susretu koju donosimo u cijelosti:
Teško je osjećati se posebno kad si jedan od milijardi. Teško se izboriti s vlastitom neznatnošću kad zauzimaš nekoliko centimetara kvadratnih od 500-tinjak milijuna kvadratnih kilometara. U svom tom beskonačnom svemiru, ponekad se paralizirajućom čini majušnost individue.
Ipak, uvijek kap prelije čašu. Jedna mala pahuljica koja bi se u sekundi pretvorila u ništavilo na nečijem dlanu, padne u grumen drugih, jednako sićušnih pahulja, i pokrene lavinu pred čijom silinom sve postaje nemoćno. I tako najkrhkija tvorevina postane presudna u uništavanju velikih, snažnih, moćnih prirodnih i umjetnih prepreka.
U svakom nepredvidivom trenutku života stvaraju se čudne spone između ljudi. Kažemo da netko utječe na nekog drugog. Mislim da je to zato što su ljudi najsličniji vodi, svi su povezani (osim nekih neobičnih podzemnih rječica koje se čuvaju podalje od očiju i pritoka), izlijevaju se i prelijevaju zajedno, formiraju delte, dijele obale oko sebe, udružuju snage, nose silne flote i na kraju se utapaju u zajedničkom oceanu. Postoje potoci koji će u svoje pritoke uliti smeće i razna zagađenja. Drugi će obogatiti floru i faunu voda koje susretnu na svom putu.
Kad mislim na prijatelje, u glavi imam mrežu koja opisuje brojne meridijane i ogromnost svijeta svodi na male planove, ugrabljene prilike za jeftine letove i kratke ali slatke susrete.
Jedan veliki izvor rijeka, potoka i njihovih spona svakako je Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. Mnoge od tih voda skupile su se u veliko jezero koje mirno ali uporno teše svoje obale upijajući velike količine propliva odlučnosti, talenta i suosjećanja.
Drugi dio teče dalje, po svijetu prave mreže, tu i tamo se presijecaju. Ali rijeke, koliko god daleko otišle, nikada ne gube vezu s izvorom, kao ni svim pritokama, osobito onim koje su obogatile naš tok.
Jedan kratki susret prijateljstva čiji je izvor bio Centar za mlade ulio se tako u spektakularni vodopad na Nijagari.- napisala je Ana Jugo.
Josip Milanović
