Sara Maršić: Animator se po radu prepoznaje

Dok nestrpljivo iščekujemo novu generaciju animatora, rado se prisjećamo prethodne generacije. Posebno raduju vijesti o animatorima koji su shvatili poslanje odgovorno te se plodovi formacija i specijalizacije već prepoznaju u njihovim župnim zajednicama. Jedna od animatorica koja živi i osjeća svoj animatorski poziv je Sara Maršić, iz župe sv. Vida u Vidovicama, koja je zajedno s ostalih troje animatora iz svoje župe, kroz VAP – Vidovački animatorski pokret, okupila brojnu djecu i mlade organiziravši zbor, kreativne radionice i mnoštvo drugih sadržaja. O Sarinom shvaćanju animatorskog poslanja, načinu njegovog ostvarenja i aktivnostima Vidovačkog animatorskog pokreta, pročitajte u nastavku:

Kao mala sam u Katoličkom tjedniku tražila fotografije djece i mladih. Listala bih stranice dok ne bih naišla na takvo što. Divila bih se tim mladim ljudima koji su odlučili u drugim mladima buditi ono najljepše – Krista! Željela sam postati jedna od njih, a danas to i jesam. Ja sam jedna od mladih kršćanskih animatora koji su prihvatili svoj poziv.
Kroz svaku formaciju, animatori instruktori su tražili od nas da budemo odgovorniji i da upoznajemo ljepotu i veličinu animatora. Na svakoj formaciji sam naučila ponešto o sebi, o vjeri. Naučila sam koliko je zapravo bitno zajedništvo i koliko mi mladi zapravo možemo. Isto tako, svakom formacijom povezivali smo se jedni s drugima, sve više i više. Kao šlag na tortu, došao je red i na specijalizaciju. S kojom radosti, žarom, očekivanjem i željom sam ja otišla tamo!
Vratila sam se s pregršt doživljaja, osjećaja, osnaženom vjerom, nadom, razumijevanjem… Nisam mogla zamisliti da će mi toliko prirasti srcu njih 32 mladih iz različitih župa, koji su došli s istim ciljem – postati animator i da ću toliko doživjeti zajedničke večernje molitve uz svijeće i zvuk gitare. Tko bi rekao da će se povezati toliko mladih duša iz raznih krajeva, tko bi rekao da nijedan dan neće proći bez zagrljaja? Tek tada shvatiš koliko jedan iskren zagrljaj znači.
Iskreno, za mene danas biti animator znači biti spremna na izazove, biti spremna na kušnje. No, isto tako znači i da ne smijem posustati i da uvijek trebam nastaviti pjevati cijelim srcem i dušom. To znači vjerovati da ja mogu i trebam nekome približiti Krista kako su Ga animatori instruktori približili meni. Pozvana sam biti sol zemlje i svijetlo svijeta, a uz Krista mogu sve!
Već tijekom specijalizacije, animatori iz moje župe i ja smišljali smo što ćemo sve raditi u svojoj župi kada se vratimo, na koji način ćemo privući djecu i mlade.Za početak, željeli smo upadljivo i zvučno ime, kao i logo. Stoga smo odlučili našem djelovanju i radu dati ime VAP – Vidovački animatorski pokret. Budući da mladi puno vremena provode na telefonima, naš logo ima nešto drugačije. Umjesto telefonske slušalice, on sadrži bijelu golubicu koja predstavlja Duha Svetoga koji poziva mlade Kristu. I tako smo počeli. VAP je dosad oformio zbor Gloria koji ima preko 20 članova djece i mladih, koji redovno dolaze na probe sviranja i pjevanja. Jednom mjesečno imamo radionice s djecom koja svojim radom ukrašavaju prostoriju za naša druženja. Već planiramo dječje ljeto, te posjete drugim župama…
Kada su nam instruktori, po završetku specijalizacije, rekli da smo postali animatori, nije se to toliko vidjelo na nama. To se tek sada kroz rad u župi vidi. Tek sada se osjeća taj poziv. Za mene nema veće sreće nego kad vidim da prije probe pjevanja djeca i mladi već pjevaju pjesme, da su došli svojom voljom pjevati Kristu, da jedva čekaju bans. Zato se želim zahvaliti Bogu što mi je dao priliku da upoznam sve one predivne ljude od kojih sam puno naučila, kao i svim animatorima instruktorima jer, da nije bilo njih, njihovog rada i strpljenja, ne bi bilo nas animatora danas.  I zato, u svojemu radu se nikada ne trebamo plašiti tame jer smo sami svjetlo, oni koji u mraku pokazuju put do Krista.