Ne bojmo se bojati!

U ovoj liturgijskoj godini, na sedmi dan Božićne osmine slavimo Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Na blagdan Svete Obitelji Crkva u Hrvata obilježava i Svjetski dan selilaca i izbjeglica. Na ovaj dan trebamo posebno razmišljati i moliti za sve izbjeglice i selioce, tim više za naše mlade koji se nisu uspjeli ostvariti u našoj Bosni i Hercegovini. Trebamo moliti i za one koji su na bilo koji način u mogućnosti da spriječe selidbu mladih iz naše zemlje. I Apostol Pavao se poziva na Abrahama koji se uputio u nepoznato. Kao i naši sunarodnjaci, njegovo putovanje praćeno je nesigurnošću i strahom.

Bez obzira na stanje u kojem je bio imao je povjerenje u Boga. Vjerovao je u Boga i vjerovao je Bogu. To je ono što mu se uračuna u pravednost. Od četiri ulomka u današnjoj Službi riječi tri od njih spominju Abrahama. Razlog tomu je sličnost Abrahama sa Svetom Obitelji. I Marija i Josip su morali otputovati. Ako se Blažena Djevica Marija, rođena bez istočnog grijeha i tijekom života se oduprla grijehu, bojala – zašto mi toliko težimo da nam život teče bez problema? Ne bojmo se bojati! Strah, premda je neugodan, je prirodna reakcija. Možda nas anđeli neće pohoditi i utješiti, ali zasigurno Bog će već nekog poslati. Možda smo i jedni od onih koji utjehu trebaju dati. Poput Abrahama osluškujmo što nam Bog poručuje. Poput Marije predajmo se Bogu, jer u konačnici ništa nije naše – čak i sam život nam je darovan od Boga. Blažena Djevica Marija je to prepoznala zato je i mogla Isusa prikazati Bogu, zato je i imala snage Kristovu smrt na križu promatrati. Svoje strahove podijelimo s Bogom.

Stipica Lešić

Prvo čitanje:
Post 15, 1-6; 21, 1-3
Baštinik će biti tvoj potomak.
Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:
Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!
Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 105, 1-6.8-9
Pripjev:

On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina! Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice! Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! On se uvijek sjeća svojega saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Drugo čitanje:
Heb 11, 8.11-12.17-19

Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo:
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Lk 2,22-40

Dijete je raslo, puno mudrosti
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.