Nema kruha gdje nema rada
Da je razloga zbog čega treba ostati u Bosni i Hercegovini mnogo, te prilika koje mladi trebaju iskoristiti prije nego se odluče napustiti svoje ognjište, toplo i sigurno, nedavno nas je uvjerio Konstantin Krunić, mladić iz Šamca čiju smo priču predstavili u prethodnim brojevima Glasa mladih u Katoličkom tjedniku ali i na stranici Centra za mlade Ivan Pavao II.
S Konstaninom se slaže i ona, ponosna majka dva sina, također jedina ženska dobitnica Start up poticaja kroz projekt Iuvenes Fructus, koji Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. u suradnji s poduzećem Zorg In d.o.o. uspješno realizira već drugu godinu.
Iz kako kaže, prekrasnog sela Domaljevac dolazi Antonija Mikolić, supruga i ponosna majka po struci ekonomski komercijalist koja je još kao dijete sanjala da ima svoju firmu i da sjedi u uredu za računalom.
Mene je život od malih nogu natjerao da bude drugačija od drugih. Oduvijek sam stajala čvrsto na zemlji, pa čak i onda kada sam saznala da imam teži oblik alergijskog oboljenja. Sretna sam i vesela osoba i da mi netko pruži priliku da se mijenjam za nečiji život, ne bih pristala– odmah na početku kazala je Antonija koja je napomenula da voli sebe, ali i ljude cijeloga svijeta.
Kao klinka s tatom je slobodno vrijeme provodila u traktoru i kombajnu za pšenicu i nikada se nije plašila rada na polju. Upravo zbog te ljubavi od malena, savjeta koje su joj roditelji ali i inženjeri poljoprivrede upućivali, odlučila se uključiti u projekt Iuvenes Fructus i nije se pokajala.
Uvijek mi je bila želja da naučim nešto o voćarstvu i kad mi se ukazala prilika, nisam je htjela propustiti. Lagala bih kada bi rekla da mi je svake subote bilo lako ići na edukacije u Kornicu. Jer iskreno, bilo je dana kada mi se nije išlo. Ali, onda se vratim kući vesela i prepričavam svojim ukućanima kako mi je bilo super. Projekt Iuvenes Fructus sam shvatila ozbiljno, zato sam predano pristupila svakom zadatka i naporno učila– nastavila je Antonija naglasivši kako je projekt Iuvenes Fructus dobar jer osim teorije, sudionici su imali priliku sudjelovati i na praktičnom dijelu na licu mjesta, u voćnjaku.
Ovaj projekt nudi onim najboljim da se osamostale, da budu sami svoj gazda ali i nude budućnost svome naraštaju, što sam ja iskoristila tako što sam od novčane podrške koju sam dobila kroz ovaj projekt sebi kupili polu teško drljaču i prskalicu od 500 litara kako bih uspješno proizvodila kvalitetni grah– na kraju je kazala Antonija.
Da Bosna i Hercegovina ima sjajne mlade ljude kojima treba dati medijskog prostora, potvrdila je i ova nasmijana majka dvoje djece koja je odlučila uzeti stvari u svoje ruke, dodatno se educirati i osigurati sebi, svojoj obitelji sigurniju i sretniju budućnost, na svojoj zemlji. Jer, nema kruha gdje nema rada, a bolje je kruh zaraditi kod svoje kuće i na svojoj zemlji, nego u tuđoj državi, kako Antonija kaže na rastanku.
Josip Milanović
