Imaš li volje i vremena?

U današnjem čitanju saznajemo kako su učenici širili informacije o tome što se dogodilo i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha. Širenje informacija, zadnjih godina, ide u punom jeku. Čini nam se da tehnologiji nema kraja. I to je dobro. Mi smo pozvani da svijet činimo boljim mjestom za one koji će nas jednoga dana zamijeniti. Dobro je se zapitati što i kakvu ostavštinu prenosimo novim generacije. Ili, što mlađi od nas mogu naučiti? Svatko od nas, kada bi ga upitali da izabere koju će informaciju širiti: pozitivnu ili negativnu, vjerojatno bi odgovorio pozitivnu. Zašto onda, u dnevnicima, novinama, portalima, nam se većinom serviraju negativne informacije – a oni su opet uvjetovani da pišu ono o čemu čitatelji žele da se informiraju.

Pa često i u našim opuštenim razgovorima na kavi se dogodi da uvijek pokoju negativnu informaciju „pretresemo“. Pokušajmo se onda sjetiti zadnji put kada smo bili kod kuće i zatekli se u istoj prostoriji dok naša mama ispija kavu sa svojom kolegicom. Pored redovitog i „dopuštenog“ tračanja susjede uglavnom na red dođe i informacija kako je netko iznenadno teško obolio ili doživio neku nesreću ili ga je srce izdalo – što samo po sebi to i ne mora biti negativno, ali ih mi predstavljamo i doživljavamo kao negativno.

A apostoli žrtvovali su i sebe i svoj ugled kako bi širili Radosnu vijest, koja je tada smatrana negativnom i lažnom i pri tom nepovoljnom za vlastiti život. Bez obzira na to što su apostoli, nama iz današnje perspektive „zaostali“ u tehnološkom smislu, oni su bili tadašnji eksperti za širenje informacija. Osim toga što su bili kreativni u širenju Radosne vijesti, odlučivali su se i na ludost koja je uključivala pješačenje kako bi došli do dalekih zemalja ili kontinenata. A onda kada im je bilo onemogućeno pješačenje služili bi se pismima. Današnje mlađe generacije ne da nisu nikad napisali pismo, nego ga ne znaju ni adresirati. Ako ništa barem svojoj djeci možemo pomoć da nekom upute pismo. I već je se dogodila jedna promjena. A da bi nešto negativno ispravili: treba volje i mnogo vremena.
Pitanje je: Imaš li volje i vremena?

Prvo čitanje:
Dj 3, 13-15.17-19
Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Petar narodu:
»Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.
I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 4, 2.4.7.9

Pripjev:
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.

Drugo čitanje:
1Iv 2, 1-5a
On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.
I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Lk 24,35-48
Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.