Svibanjska pobožnost u Centru za mlade!

Od svih svetaca koji su proglašeni od strane Crkve, premda ih je puno više, na poseban način vjernici štuju Blaženu Djevicu Mariju. Svetkovine kao dio bogoslužja imaju svoju i dogmatsku vrijednost, jer potvrđuju i javno pokazuju, da je Crkva vjerovala onu istinu, koja je predmet religioznoga svetkovanja. Jedan od tih blagdana je i Prikazanje Gospodinovo: Svijećnica, ili kako se još naziva Očišćenje Blažene Djevice Marije.

Stari zavjet određuje da žena rodivši muško ostane 40 dana nečista. Tijekom tog vremena žena ne smije ulaziti u svetište, a kad prođe određeno vrijeme i zaželi ući treba da prikaže godišnje jagnje za žrtvu i goluba za grijeh. Ako je siromašna onda prikazuje dvije grlice ili dva golupčića.
Drugi zakon nalaže da se prvenac Bogu posveti. Zakon također predviđa da se prvenac može otkupiti. Otkupljuje se novcem „pet sikla za svaku glavu“.
Ni Marija ni Isus nisu bili podložni tom zakonu. Marija ne, jer nije začela po sjemenu, nego po Duhu Svetomu. Ipak oboje su se dragovoljno podvrgli zakonskim odredbama da nam pokažu primjer poniznosti.

Prema jednoj predaji blažena Djevica Marija je ušla u Hram i otišla na mjesto predviđeno za djevice. Židovi su se pobunili. Zaharija, otac Ivana Krstitelja, pokušao ih je umiriti i skloniti kako bi Mariju ostavili na njenom mjestu. Židovi su se osjetili uvrijeđenima te su ga između oltara i žrtvenika ubili. Ova predaja nema čvrsto uporište.

Nakon Božića, 40. dan, slavimo Prikazanje Gospodinovo. Ovaj blagdan po svom sadržaju pripada božićnom vremenu, premda se nalazi u sklopu vremena kroz godinu. Dulje vrijeme kroz povijest ovaj blagdan se slavio kao Gospin blagdan. U obnovljenoj liturgiji naglasak se prebacuje na Isusa i njegovo prikazanje. Isus u hramu nije bio otkupljen nego prikazan kao ono pravo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta. Liturgijska tradicija, u misnim molitvama, ovo shvaćanje potvrđuje.

U Jeruzalemu se ovaj blagdan slavio već 386, a Carigrad je blagdan uveo u VI. stoljeću pod imenom Susret.
U Rimu, od VII. stoljeća, je ovaj blagdan poznat i pod nazivom Dan sv. Šimuna. Zanimljivo je da se u Zadru, u crkvi sv. Šimuna, čuva tijelo sv. Šimuna – čovjeka koji je uzeo iz Marijinih ruku Dijete i prikazao ga Bogu.
Ovom prilikom pozivamo vas, dragi mladi da u utorak, 22. svibnja nam se pridružite u svibanjskoj pobožnosti koja će se održati u kapelici sv. Ivana Pavla II. u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u 18:30 h.

Posebno ćemo moliti na nakanu za susrete koji će doprinijeti pomirenju i suživotu.