Današnji izazov: Budi nekome poklon
Dragi čitatelju, sretan ti današnji svetac, sveti Nikola! Nadamo se da si darovan, i da si darovao jutros na prozoru. Kada kažemo poklon, obično pomislimo na nešto materijalno, nešto vidljivo i opipljivo što primamo u ruke. Obično nas takvi pokloni raduju, osjećamo da smo vrijedni nečije pažnje i da ono što primamo, ima i jednu prijateljsku, značajniju vrijednost. Promišljajmo malo o darivanju danas na svetoga Nikolu koji je, između svojih vrlina, bio poznat i po tome što je potrebitim ljudima tajno ostavljao novac.
Nadamo se da si jučer ispunio izazov te se pomirio sa svojim Gospodinom u sakramentu pomirenja. Danas te čeka nešto drugačije – promišljati o sebi kao slici Božjoj i zabilježiti to na papir. 
Odbrojavamo dane do Božića. U vremenu smo došašća i priprave za najradosniji kršćanski blagdan. Što znači pripraviti se? Pripremiti bogatu trpezu, okititi božićno drvce, lijepo se dotjerati... sve su to oblici pripremanja za nešto. Ali, adventska/božićna priprava podrazumijeva nešto drugo.
Do najradnosnijeg kršćanskog blagdana Božića dijeli nas još 17 radnih dana. Upravo u danima iščekivanja, mnogo puta ćemo se susresti sami sa sobom, sa svojim brigama, problemima, poteškoćama i izazovima kojima smo okruženi. U želji da na što ljepši i Njemu draži način dočekamo Njegovo rođenje, dragi mladi pozivamo vas da zajedno s nama odgovarate na dnevna pitanja, izazove koje smo pripremili za vas.
Na sam početak priprave za Svetkovinu Rođenja Gospodnjega liturgijsko čitanje proroka Jeremije nas podsjeća na savez na koji se slobodno obvezao Bog. Cilj Svetkovine Božića nije samo prisjećanje Isusova zemaljskog rođenja ili Novog Saveza koji je sklopio Bog s nama, nego rođenje Boga i u našem srcu. Bilo koja svetkovina, blagdan, spomen sveca ili nečega drugoga teže i za našom duhovnom izgradnjom. Zadnjih godina osjeća se kako se pravi smisao Božića „izgubio“. Razlog k tomu je i naša nedovoljna priprava, kao i sam način priprave. Puno bi bolje bilo kada bi na samom početku adventa pomirili se s Bogom (ispovjedili), a ne tek pred sami kraj.
Kada Gospodina pozovemo u svoje srce, On napravi takav nered. Njegova milost nas pročišćava, te nas pripravlja za bolje. Nakon što je naše srce opustošeno Kristovim požarom, mi sami postajemo sredstvo kojim druge On zapaljuje.
Kada slijedimo Isusov put uvijek napredujemo. S njime nema stajanja ili vračanja natrag. Doduše nekad lagano koračamo nizbrdo, a nekad teškim koracima idemo uzbrdo. Najbolje od svega jest što nam nikad nije isto, uvijek idemo novom stazom.
