Naše tijelo signalizira nam kada u krvi nema dovoljno šećera. Ugljikohidrati, iz hrane koju jedemo, se razgrađuju u različite molekule šećera. Glavni izvor energije za tijelo je glukoza, jedna od molekula šećera.
Naša savjest također signalizira „opadanje šećera“. Pored sakramenata, i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, jest jedan od glavnih izvora energije za naš duhovni život.
Naše tijelo signalizira nam kada u krvi nema dovoljno šećera. Ugljikohidrati, iz hrane koju jedemo, se razgrađuju u različite molekule šećera. Glavni izvor energije za tijelo je glukoza, jedna od molekula šećera.
Naša savjest također signalizira „opadanje šećera“. Pored sakramenata, i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, jest jedan od glavnih izvora energije za naš duhovni život.
Naše tijelo signalizira nam kada u krvi nema dovoljno šećera. Ugljikohidrati, iz hrane koju jedemo, se razgrađuju u različite molekule šećera. Glavni izvor energije za tijelo je glukoza, jedna od molekula šećera.
Naša savjest također signalizira „opadanje šećera“. Pored sakramenata, i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, jest jedan od glavnih izvora energije za naš duhovni život.
Naše tijelo signalizira nam kada u krvi nema dovoljno šećera. Ugljikohidrati, iz hrane koju jedemo, se razgrađuju u različite molekule šećera. Glavni izvor energije za tijelo je glukoza, jedna od molekula šećera.
Naša savjest također signalizira „opadanje šećera“. Pored sakramenata, i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, jest jedan od glavnih izvora energije za naš duhovni život.
Okolnosti u kojima se nađemo mogu utjecati na odluku koju ćemo donijeti. A mi ljudi imamo potrebu za vezivanjem. I tako se navežemo na nešto: neku stvar, posao ili osobu. I to nešto postane dio našega života, dio naše osobnosti. Postanemo prepoznatljivi po tome. Rastanak od tih stvari može dovesti do toga da „putujemo okolo“ bez cilja i do uvjerenja da nas se nitko više neće sjećati.
Okolnosti u kojima se nađemo mogu utjecati na odluku koju ćemo donijeti. A mi ljudi imamo potrebu za vezivanjem. I tako se navežemo na nešto: neku stvar, posao ili osobu. I to nešto postane dio našega života, dio naše osobnosti. Postanemo prepoznatljivi po tome. Rastanak od tih stvari može dovesti do toga da „putujemo okolo“ bez cilja i do uvjerenja da nas se nitko više neće sjećati.
Okolnosti u kojima se nađemo mogu utjecati na odluku koju ćemo donijeti. A mi ljudi imamo potrebu za vezivanjem. I tako se navežemo na nešto: neku stvar, posao ili osobu. I to nešto postane dio našega života, dio naše osobnosti. Postanemo prepoznatljivi po tome. Rastanak od tih stvari može dovesti do toga da „putujemo okolo“ bez cilja i do uvjerenja da nas se nitko više neće sjećati.
Okolnosti u kojima se nađemo mogu utjecati na odluku koju ćemo donijeti. A mi ljudi imamo potrebu za vezivanjem. I tako se navežemo na nešto: neku stvar, posao ili osobu. I to nešto postane dio našega života, dio naše osobnosti. Postanemo prepoznatljivi po tome. Rastanak od tih stvari može dovesti do toga da „putujemo okolo“ bez cilja i do uvjerenja da nas se nitko više neće sjećati.
Psalmi su najvrjednija zbirka kršćanske religiozne lirike. Oni na izvrstan način izražavaju dubinu svetopisamske objave, a objava je dijalog Boga i čovjeka. Psalmi, jer su božanski nadahnuti, su istovremeno i ljudski i božanski govor. U kršćanskoj liturgiji se najviše koriste u bogoslužju časova. Po svom podrijetlu imaju snagu ljudski duh uzdignuti k Bogu i probuditi sveta osjetila te u radosti poticati na zahvaljivanje, a u žalosti donose utjehu i ohrabrenje. O važnosti i korisnosti moljenja psalama isticali su mnogi učitelji duhovnog života. Čak je održan i niz kateheza na općim audijencijama. Crkva je prepoznala potrebu vjernika za molitvom, te je papa Pavao VI. u apostolskoj uredbi „Pjesmu hvale“ proglasio božanski časoslov. Ističe se o potrebi da Božji narod s novim osjećajem prihvati molitvu psalama koja neprestano iznosi i naviješta Božje djelovanje u povijesti spasenja.
Psalmi su najvrjednija zbirka kršćanske religiozne lirike. Oni na izvrstan način izražavaju dubinu svetopisamske objave, a objava je dijalog Boga i čovjeka. Psalmi, jer su božanski nadahnuti, su istovremeno i ljudski i božanski govor. U kršćanskoj liturgiji se najviše koriste u bogoslužju časova. Po svom podrijetlu imaju snagu ljudski duh uzdignuti k Bogu i probuditi sveta osjetila te u radosti poticati na zahvaljivanje, a u žalosti donose utjehu i ohrabrenje. O važnosti i korisnosti moljenja psalama isticali su mnogi učitelji duhovnog života. Čak je održan i niz kateheza na općim audijencijama. Crkva je prepoznala potrebu vjernika za molitvom, te je papa Pavao VI. u apostolskoj uredbi „Pjesmu hvale“ proglasio božanski časoslov. Ističe se o potrebi da Božji narod s novim osjećajem prihvati molitvu psalama koja neprestano iznosi i naviješta Božje djelovanje u povijesti spasenja.
© Copyright 2007. - 2021. Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. Sarajevo.