Sveti Josip uzor i primjer istinskoga očinstva
Piše: vlč. Ivan Matijević
Puno je svetih otaca koje Crkva u svome popisu ima kada govorimo o Biblijskim imenima. Tako se tu navode imena od praoca Abrahama, preko Mojsija, Arona zatim apostola u čijem popisu prednjači apostol Petar, do crkvenih otaca koji su nam ostavili polog vjere u svojoj tradiciji među kojima možemo istaknuti sv. Augustina do brojnih papa kroz cijelu povijest. Sve su to oci koji posebno veliko značenje imaju za Katoličku crkvu i baštinu koju su nam prenosili da sačuvamo istinski pojam očinstva i vjere. Ali među svim ovim imenima crkva jasno ističe da je od njih najveći sv. Josip, zaručnik Bogorodice Marije.
Josip radnik
Crkva u svojoj baštini od svojih prvih stoljeća naglašava važnost i utjecaj svetoga Josipa kao osobe koja stoji kao štit ovoj zemaljskoj crkvi. Crkvi koja je ranjiva ali i potrebna liječenja. Sv. Josip je otac Isusa, samoga Boga, ali i otac sviju nas. A kako je otac sviju nas, tako je i primjer za nasljedovanje. Nasljedovanje u krjepostima. Iz Isusovih istupa možemo retrospektivno doći do zaključaka što je sve otac Josip mogao naučiti svoga sina Isusa. Možemo samo zamisliti kako ga je divno poučava svim drvodijelskim vještinama koje je Josip tako izvrsno znao i radio. Isus je „prilagođavajući“ u poniznosti svoje božanstvo, kako bi postao što više blizak ljudima, osim u grijehu, zasigurno od Josipa naučio brojne poslove, zadatke i životne stvarnosti koje svaki čovjek prođe na ovoj zemlji. Poslovi su bili ti koji su prehranjivali Svetu obitelj, koji su izgrađivali njihov materijalni status i preko kojih su preživljavali.
Josip vjernik
Sveti Josip je i u pobožnom smislu bio uz svoju Obitelj. Njegovao je svoju Židovsku tradiciju i prakticirao svoju vjeru, koju je prenosio i na svoju obitelj. Znamo da su Isusa nakon rođenja odnijeli i obredno prikazali Gospodinu kako je to običaj u Židovstvu (usp. Lk 2,22-39). Gdje vidimo kako se Josip i Marija čude što se to govori o ovome djetetu. Iako su znali i vjerom prihvatili da se radi o rođenju Mesije, teško im je bilo to i razumski prihvatiti. Također vidimo kako odlaze na put u Jeruzalem, što je bila vjerska obveza svakoga punoljetnoga Židova (usp. Lk 2, 40-52). I brojne druge stvari koje nisu zapisane u Svetome Pismu. Iz zdrave logike možemo zaključiti kako je Josip u siromašnome domu učio Isusa psalmima, pjevanju Židovskih hvalospjeva i molenju raznih blagoslova. Sve je to Josip učio svoga Sina koji mu je bio od Boga darovan i povjeren.
Josip zaručnik
Josip je bio i zaručnik Presvete Bogorodice Marije. Čak mu u snu anđeo govori: Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju (Usp. Mt 1,20). Vidimo da je njihova veza, stvar božanske volje, a ne mladenačkoga hira. Trebamo imati na umu da je Josip cijelo vrijeme bio u djevičanskom zavjetu kao i zaručnica Marija, jer je Marija začela sina božanskim interventom. Što zasigurno nije bilo lako za prihvatiti, a još teže za živjeti. Josip je bio mladić u punoj snazi mladenaštva, ali se svega odrekao kako bi ispunio božanski plan u svojemu životu. Dok cijela crkva Mariju naziva blaženom i veliča njezino sveto začeće Josip je taj koji potvrđuje stav Crkve, Josip je taj koji čuva ispravan pogled prema Svetoj Obitelji. Posebno je zanimljiva činjenica da Josip nije htjeo izvrgnuti Mariju sramoti (usp. Mt 1,19). Iako je dobio uputu što treba činiti, Josip sniva o ljudskim opcijama, smjera na dobrobit svoga života. Ali je i dalje ne želi izvrgnuti sramoti. No, dobivši upute u snu, smjelo uzima Mariju i čini kako mu je anđeo naredio.
Josip i mladenaštvo danas
Kako sve ove crtice primjeniti na današnje mladiće. Vidimo jasno da se iz života svetoga Josipa mogu izvući postulate za nasljedovanje. Poglavito za svet i krjepostan život, život ispunjen dubokim smislom i optimizmom koji smjera na Kraljevstvo nebesko. Mladići se danas nalaze na „raskrižju“ moralnih i ljudskih vrijednosti. Poljuljana je cjelokupna zbilja, poljuljan je osobni identitet u kojemu ne znamo koje vrijednosti slijediti, a koje zanemariti. Nalazimo se u vremenu kada je puno bitnije zadovoljiti odmah osobne težnje, strasti i zadovoljstva, a manje bitno živjeti za ideale koji su bolji, ali često teži. Tomu pogoduje cjelokupni mentalitet i narušene vrijednosti koje nam propagiraju mass mediji i društvo u cjelini. Stoga su mladićima i djevojkama potrebni ovako snažni karakteri i ideali koje bi nasljedovali. Dosta je mladih koji su spremni na žrtvu i odricanje u svrhu moralnoga i duhovnoga življenja ali je problem društvo koje vrši pritisak i stalni utjecaj prema suprotnim vrijednostima. Život sv. Josipa mogao bi biti pomoć brojnim mladima da žive svoj kršćanski identitet. Identitet koji propagira zdravi i pošteni rad za svoju obitelj. Identit koji svjedoči o važnosti vjerničkoga života ovdje na zemlji, kako bi u Vječnosti nastavili sa slavljenjem Boga. Identit koji poštuje osobu drugoga i koji njeguje sveto djevičanstvo kao veliko blago svake osobe. Danas su očinstvo i majčinstvo dosta poljuljani i ranjeni, jer je postalo besmisleno živjeti istinski smisao ta dva pojma. Iz razloga jer je teško živjeti u pravom smislu ove dvije stvarnosti. Stvarnosti koje jedino zajedno mogu dovesti do sretne i blagoslovljene obitelji. Mladi bi zagledani u život sv. Obitelji mogli biti donositelji istinskoga optimizma u ovaj svijet. Optimizma koji daje smisao svakom besmislu i svakoj patnji. Ali i smisao življenju očinstva i majčinstva kako ih je zamislio sam Bog. Potrebno je da dublje promislimo koje su to stvari koje trebamo slijediti i kako osmisliti svoj život! Zatim će sve ići puno lakše.
