Želim da znate kakav je moj Bog!
Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.
Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.
Razlog krivih osuda i odluka nikada nije izvan nas, nego je uvijek u našem srcu gdje se vodi glavna bitka između tišine i buke.
Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo. Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije. Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti. Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.
Ovih dana smo zasigurno osvježili znanje, a možda i nešto naučili, iz biologije. U našim svakidašnjim razgovorima korona virus je postao nezaobilazna tema. Nekima je možda i preko glave slušanja o tom virusu, a nekima nikad dosta. Kako god da bilo, ovdje neće biti riječi o samom korona virusu niti njegovu širenju, nastanku ili prevenciji. Ovo će biti pokušaj metafore „živih virusa“ sa „duhovnim virusima“.
Način na koji ćemo naučiti od Gospodina kako biti krotki i ponizni – jest da budemo blagi prema drugima. Ljubazno pristupajte jedni drugima. Mi trebamo tu ljubaznost jer smo ljudska bića. Ako se naučimo blagosti i poniznosti, sve će drugo doći. „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.“ (Usp. Iv 13,34). Kako je Isus ljubio druge? Kako je davao? Kako ćemo mi ljubiti davanjem? Najbolji način da bismo zahvalili Bogu jest obećati: naučit ću biti blag. Tada će Bog reći: „Ovo je moj ljubljeni“.
(Majka Terezija, Gdje je ljubav ondje je i Bog, Verbum 2010.)
U svom obraćanju vjernicima na Općoj audijenciji, papa Franjo je jednom govorio o kršćanskoj nadi. Danas nam je ona prijeko...
Jednog dana jedan vrlo imućan čovjek popeo se na tavan svoje kuće u potrazi za nagradom koju je dobio kao poslovni čovjek godine! Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik.
U vremenu u kakvom danas žive mladi, vrlo često zbog rokova, termina i obveza zaboravljaju na duhovnost kao važan čimbenik odrastanja, kao važan instrument u izgradnji osobnosti. Upravo zbog toga, Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. u ovome razdoblju (samo)izolacije želi podsjetiti mlade na važnost Božje prisutnosti u njihovim životima, s posebnim naglaskom na korizmeno razdoblje u kojem se trenutno nalazimo.
Moja mati nije uvijek govorila istinu… Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima!
Priča počinje s mojim rođenjem.
© Copyright 2007. - 2021. Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. Sarajevo.
Jednog dana, u jednoj školi, učitelj je napisao na ploči: