Odlučimo ovog adventa biti pomireni

Treću nedjelju došašća nazivamo Nedjeljom „Gaudete“ – „Radujte se“. Isto tako na ovaj dan obilježavamo i Nedjelju Caritasa u BiH. Ova nas nedjelja poziva na solidarnost. Različite su nevolje i potrebe s kojima se ljudi susreću. Krist je došao na svijet zbog naše potrebe – potrebe za spasenjem.

Svojom mukom, smrću i uskrsnućem omogućio nam je da se imamo čemu radovati. I sveti Pavao nas potiče da se radujemo. Također nam savjetuje da bez prestanka molimo i zahvaljujemo jer je to volja Božja. U nekim trenutcima našega života čini nam se preteškim razaznati što bi to bila volja Božja za nas. Ponekad bismo voljeli da možemo svoju volju nametnuti Bogu i onda kada nam se dogodi razočarenje ljutimo se na Boga. Veoma je važno imati na umu da Božja volja nije ista kao ono što bi mi željeli. A kako otkriti što je volja Božja u određenemom trenutku, može nam pomoći Pavlova preporuka da sve provjeravamo, a što je loše da odbacimo. Za pomoć u otkrivanju volje Božje trebamo se podsjetiti da je Bog vanvremenski. Stvaranjem svemira započelo je stvaranje i vremena i mjesta. Bog, jer je Stvoritelj, „ima pred sobom lepezu toka vremena i mjesta“ i zato ono što nam se čini lošim u određenom trenutku ne mora značiti da će u konačnici biti tako. Današnje evanđelje nam donosi savršen primjer osobe koja je živjela Božju volju. Božja volja za Ivana Krstitelja je bila da pripravi put Gospodinu. Da bi ju pripravio sam je trebao biti pripravljen, što je također bila volja Božja. A što bi za nas ovog adventa bila volja Božja? Zasigurno da se pripravimo za svetkovinu Rođenja Gospodinova. Najizvrsniji način je sveta misa i pomirenje (ispovijed). Pomirenjem s Bogom izvrstan je preduvjet za pomirenje sa sobom i braćom ljudima. Odlučimo ovog adventa biti pomireni.

Stipica Lešić

Prvo čitanje
Iz 61,1-2a.10-11
Radujem se u Gospodinu, radujem.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam
Lk 1,46-50.53-54
Pripjev:
Duša moja kliče u Bogu mojemu.
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.

Drugo čitanje
1Sol 5,16-24
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za do¬lazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje
Iv 1, 6-8.19-28
Među vama stoji koga vi ne poznate.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ¬Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:
»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ Gospodnja.